Šejh Abdu Latif b. Abdu Rahman, Allah im se obadvojici smilovao, kaže:
Ako proglasi nevjernicima neke od dobrih ljudi u ummetu, ali pogriješi ili loše prosudi, ali je od onih čije se presuđivanje uzima u obzir, ovakvom i njemu sličnima se grijeh neće upisati, zbog njegovog idžtihada i ulaganja truda. Isto onako kako je spomenuto u priči o Hatibu b. Ebu Beltei. Omer ,radijAllahu anhu, ga je opisao licemjerstvom tražeći od Allahovog poslanika ,sallallahu alejhi we sellem, dopuštenje da ga ubije. Pa mu je Allahov poslanik,sallallahu alejhi we sellem,rekao: Šta ti misliš kada je Allah pogledao u borce na Bedru i rekao: Činite šta hoćete Ja sam vam oprostio.
Ali pored toga nije ukorio Omera radi toga što je rekao Hatibu da je munafik. Allah  kaže:
“Gospodaru naš, ne uzmi nam u grijeh ako zaboravimo ili nehotice pogriješimo!” (El Beqare, 286) 
Potvrđeno je da je Uzvišeni Gospodar nakon što je objavljen ovaj ajet i nakon što su ga vjernici čitali, rekao: Učinio sam.
Proglašavanje nevjernikom nekoga ko je izostavio osnovu imana
je jedan od najjačih oslonaca vjere
Ako bi onaj ko proglašava kafirom nekog od ovog ummeta imao oslonac i dokaz, u tom proglašavanju nevjerstva, u Kur’anu ili sunnetu, zbog toga što je vidio očiti kufr, kao što je pripisivanje Allahu širka i obožavanje nekoga mimo Allaha, ismijavanje Allaha , ili Njegovih ajeta, poslanika, ili utjerivanje poslanika u laž, ili osjaćaj mržnje prema onome što je Allah objavio od upute i istine, ili negiranje Allahovih svojstava i veličanstvenih atributa i tome sličnog, onda je onaj ko proglašava ovakvu osobu nevjernikom u pravu i bit će nagrađen, on se time pokorava Allahu i Njegovom poslaniku.
Tako da je proglašavanje nekoga nevjernikom radi ostavljanja ovih osnova i nevjerovanje u njih jedan od najjačih oslonaca vjere što poznaje svako onaj ko ima udjela u poznavanju vjere islama.
Možda će se proglašavanje nevjernikom uputiti nekom od dobrih ljudi ovog ummeta od strane Allahovih i Poslanikovih neprijatelja. Kao što su pripadnici širka i ateisti u pogledu Allahovih imena. Oni proglašavaju iskrene mu’mine i pripadnike tewhida, kafirima, pripisujući nedostatke pripadnicima islama, kudeći ih radi radi njihove iskrenosti u vjeri, radi njihovog čistog slijeđenja Allahovog poslanika ,sallallahu alejhi we sellem,Ili se čak i bore protiv njih, smatrajući da je dozvoljeno priliti njihovu krv i oduzeti imetke, kao što Uzvišeni Allah kaže:
“Zaista oni koji su stavljali na kušnju vjernike i vjernice, a zatim se nisu pokajali, imat će kaznu u Džehennemu i imat će kaznu u ognju.” (El Burudž, 10)
Onaj ko proglasi muslimane, pripadnike tewhida, kafirima ili ih stavi na iskušenje tako što će se boriti protiv njih i mučiti ih, on je jedna od najgorih vrsta kafira i od:
“…one koji su umjesto zahvalnosti Allahu na blagodatima – nezahvalnošću uzvratili i narod svoj u kuću propasti doveli.” U Džehennem, u kome će gorjeti – a užasno je on prebivalište!” (Ibrahim, 28 – 29)
Isto tako se prenosi u hadisu: Onaj ko svom bratu (muslimanu) kaže: Kafire. Na jednog od njih dvojice će se primijeniti.
A onaj ko ‘isplazi’ jezik proglašavju nevjernicima druge, radi neprijateljstva, ili hira, ili razlikovanja u mezhebima, kao što se desilo sa mnogim neznalicama, je od njegovih očitih greški. Upuštanje u proglašavanje nekog nevjernikom, ili fasikom ili zabludjelim, ne pristaje osim onima koji vide očiti kufr, te da za takav postupak ima dokaz kod Allaha. Što se tiče razilaženja u pitanjima idžtihada, čiji su propisi skriveni za mnoge ljude, ne vodi u kufr ili grijeh. Dok se u isto vrijeme propis o dotičnim pitanjima kod drugih ljudi vidi jasno i očito dok je kod drugih nejasno i skriveno. A Allah neće opteriti nikoga iznad njegovih mogućnosti.
Ostala je još peta skupina, a to su oni koji proglašavaju ljude nevjernicima radi grijeha koji su mimo kufra, kao što je krađa, blud, konzumiranje alkohola. Oni su haridžije koje ehlu sunnet smatra  zalutalim novotarima. Protiv njih su se borili ashabi Allahovog poslanika ,sallallahu alejhi we sellem, zbog toga što su prenešene vjerodostojne predaje o borbi protiv njih i podrstrekavanju na isto. A u njemu se kaže: Oni će učiti Kur’an ali on neće prelaziti njihovo grlo.
Mnogi od mušrika u ovom vremenu su pogriješili, misleći da ako se proglasi nevjernikom neko ko je izgovorio šehadet, da je od haridžija. Ali nije tako. Jer izgovor šehadeta neće spriječiti da ista osoba bude proglašena nevjernikom osim onoga ko spozna njihovo značenje i bude djelovao po onome što nalažu, ko ispolji iskren ibadet Allahu i ne pripiše Mu nikoga sličnim, ovakovom šehadet koristi.

Durer sunnije, ( 12 / 260 – 264).

 

 

 

Šejh Ebu Battin je bio upitan o onima koji prenose: Ko proglasi muslimana nevjernikom on je postao nevjernik.
Pa je, Allah mu oprostio, rekao: Ove riječi nemaju osnove u predajama koje poznajemo od Vjerovjesnika ,sallallahu alejhi we sellem,Nego poznati hadis je: Onaj ko svom bratu (muslimanu) kaže: Kafire. Na jednog od njih dvojice će se primijeniti. Onaj ko proglasi neku osobu kafirom, fasikom ili munafikom, radi lošeg prosuđivanja ili ljutnje, molimo Allaha da mu oprosti. Kao što je Omer ,radijallahu anhu, rekao da je Hatib b. Ebu Beltea munafik. Isto tako se dešavalo i sa drugim ashabima. Međutim onaj ko proglasi nekog kafirom ili munafikom iz lične srdžbe ili bez ikakvog prosuđivanja, onda je od od onih za kojih postoji bojazan.
Međutim ko smatra put nevjernika ispravnijim od puta mu’mina, pa ako time misli na stanje današnjih ljudi, kao da kaže: Postupak mušrika ovog doba kod kaburova i drugih mjesta je bolji od onoga ko ne priziva nikoga mimo Allaha niti nekog pored Njega.

Ovakva osoba je bez sumnje nevjernik. Jer mi kažemo da su postupci današnjih mušrika pored kaburova od prizivanja mrtvih, traženja od njih izvršavanje potreba, otklanjanje nedaća, prinošenja žrtvi, zavjetovanja njima, kažemo da je ovo veliki širk a onaj ko ga počini je kafir, a oni koji čine ove vrste ibadeta kod kaburova su bez sumnje kafiri.
Džahili kažu: Vi proglašavate muslimane kafirima. Ova osoba nije spoznala niti islam niti tewhid. Očito je da islam ove osobe nije validan, jer ako ove, stvari koje čine mušrici ovog doba, on ne smatra nečim lošim onda on nije musliman.

 Medžmuatu resail vel mesail nedždije, Treći dio, ( 1 / 654 – 655).