Upitan je šejh imam Hamed ibn Atiq, rahimehullah, u vezi hukma stanovnika Mekke i o statusu samoga grada. Ovo se pitanje odnosi na stanovnike Mekke u vremenu u kojem je živio sam imam Hamed ibn Atiq, tj. u doba vladavine Osmanlija. Šejh je odgovorio slijedeće[1]:

قَالُواْ سُبْحَانَكَ لاَ عِلْمَ لَنَا إِلاَّ مَا عَلَّمْتَنَا إِنَّكَ أَنتَ الْعَلِيمُ الْحَكِيمُ

“Hvaljen neka si” – rekoše oni – “mi znamo samo ono čemu si nas Ti poučio; Ti si Sveznajući i Mudri.” (El-Baqara: 32)

Pojavilo je se pitanje da li je Mekka darul-kufr ili darus-selam. Pa mi kažemo uz Allahovu pomoć sljedeće: Uistinu je Allah, subhanehu ve te’ala, poslao Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, se tewhidom i to je bila vjera svih poslanika. Značenje tewhida se nalazi u šehadetu “La ilahe illallah.” – a to je da se samo Allah, subhanehu ve te’ala, smije obožavati od strane svojih robova, i da se niko pored njega ne obožava na bilo koji način. A dova je srž ibadeta. U ibadet spadaju i sljedeće stvari:
• Havf (strah od Allaha, subhanehu ve te’ala)
• Redža (nada u Allaha, subhanehu ve te’ala)
• Tevekkul (oslanjanje na Allaha, subhanehu ve te’ala)
• Inaba (traženje oprosta od Allaha, subhanehu ve te’ala)
• Zebh (prinošenje žrtve Allahu, subhanehu ve te’ala)
• Salat (molitva)

Pored ovih postoje još mnoge vrste ibadeta. A činjenje ibadeta samo Allaha radi je uzvišeni princip koji je uslov za ispravnost svakog djela.
Drugi temelj (Muhammedu resulullah) je pokornost Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i traženje presude od njega kako u malim tako i u važnim stvarima, i pokoravanje njegovim pravilima u temeljima vjere. Pa tako prvi fundament negira širk jer tewhid se poništava sa širkom. A drugi fundament negira bidate. I pokornost Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nije potpuna ako postoje bidati. Pa kada budu ova dva uslova ispunjena (La ilahe illallah Muhammedun resulullah) u znanju, djelu i dawi i kada ovo bude din ljudi bilo kojeg grada i oni žive po ovim principa (tewhid) i pozivaju ljude u njega i saveznici su sa onima koji su na tewhidu a neprijatelji su onima koji su neprijatelji tewhida, pa oni su muwahhidi.

Ali ako je širk rasprostranjen kao upućivanje dove Ka’bi ili mekamu ili hatimu ili upućivanje dove poslanicima ili evlijama i kada pratilje širka budu rasptrostranjene kao što su: zinaluk, kamata i razne vrste zuluma i kada ljudi bace sunnet za leđa i rašire se bi’dati i ljudi zatraže presudu od vladara nasilnika i sluga mušrika i ljudi budu pozivani u nešto drugo mimo Kur’ana i Sunneta i ako ovo postane poznato bez obzira o kojem gradu se radilo, ne sumnja bilo ko ko ima i trun znanja da će se takve zemlje (gradovi) smatrati darul-kufrom i širkom posebno ako su oni neprijatelji ehlut-tewhida i ako pokušavaju da unište din i dijarul-islam.

A ako tražiš dokaz za ovaj propis naći ćeš ga u čitavom Kur’anu. Jer postoji idžma među ulemom a poznato je i svakom učenjaku. Što se tiče izjave onih koji kažu: “Ono što si ti naveo kao dokaz za postojanje širka, to se samo može naći među beduinima a ne među stanovnicima grada.” Na ovo mu kažemo kao prvo da je ova izjava rezultat arogancije ili nedostatak znanja o stvarnom stanju. Poznato je da beduini slijede ljude (tih gradova) u činjenju dove Ka’bi, mekamu i hatimu kao što može da čuje svako ko može da čuje. A svaki iskreni muwahhid to zna. A kao drugo ako je ovo već dokazano i postalo je poznato to je dovoljno u ovom slučaju. I ko je taj koji je napravio razliku u tome, to jeste govoreći da samo beduini čine gore navedene stvari?

Kako je ovo čudno! Ja Allah! Ako vi skrivate vaš tewhid u njihovim zemljama i niste u stanju da javno ispoljavate vašu vjeru, i sakrivate vaš namaz, jer ste svjesni njihovog neprijateljstva prema ovom dinu i njegovim sljedbenicima. Pa kako onda osoba koja posjeduje intelekt može sumnjati da je ova zemlja darul-kufr.

Da li mislite, kada bi neko od vas rekao onima koji čine dovu Ka’bi ili mekamu ili hatimu ili čine dovu poslanicima i ashabima: “O vi! Ne činite dovu drugome mimo Allaha.” ili “Vi ste mušrici!” Da li mislite da li će vam oni dopustiti ovo ili će početi da kuju zavjere protiv vas?

Neka zna onaj koji se raspravlja (onaj koji kaže da ova država nije darul-kufr) da on nije na Allahovom tewhidu. I tako mi Allaha on ne poznaje tewhid, niti je primjenio din Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Možete li zamisliti čovjeka među njima koji im kaže: “Vratite se nazad u svoju vjeru Islam!” ili im kaže: “Uništite ove građevine koje ste napravili nad ovim kaburovima i nije vam dozvoljno da upućujete dovu nekom drugom mimo Allaha, subhanehu ve te’ala.”?

Da li misliš da li će oni mučiti ovog čovjeka koji im uputi ove riječ na način kako su Kurejšije mučile Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem? Da li misliš da će oni učiniti ovom čovjeku isto što su Kurejšije činile Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem?

Ne, tako mi Allaha, ne! Oni bi nadmašili Kurejšije u mučenju i zlostavljanju. Pa ako je ova zemlja uistinu darul-islam pa zašto ih nisi pozvao u Islam i naredio im da unište građevine na kaburovima i da ostave širk? Pa, ako te je zavaralo njihovo obavljanje namaza, hadždža, njihov post i davanje sadaqe, onda razmisli o ovoj stvari od samog početka. Tewhid je došao u Mekku sa dawom Ismaila, sina Ibrahimovog El-Halila, Allah im se smilovao obadvojici, i stanovnici Mekke su bili na ovom tewhidu jedno određeno vrijeme. A zatim je se širk raširio među njima kojeg je donio Amr ibn Luhej. Pa su stanovnici Mekke postali mušrici a njihove zemlje su postale zemlje širka. Iako su zadržali neke djelove vjere Ibrahimove iako su nastavili da obavljaju hadždž, daju sadaqu hadžijama i onima koji to nisu. I stigli su do tebe stihovi koje je napisao Abdulmutallib u kojima je spomenuo priču o slonu. I oni su zadržali i neke druge stvari iz vjere Ibrahima, alejhis-selam. Ali to nije spriječilo njihov tekfir niti neprijateljstvo prema njima. Ono što je nama jasno je da je njihov širk danas (osmansko doba) gori nego širk u tom vremenu. I prije svega ovoga ljudi su na zemlji živjeli na tewhidu deset generacija nakon Adema, alejhis-selam, sve dok se pretjerivanje prema dobrim ljudima nije pojavilo među njima. Pa su počeli da im upućuju dove pored Allaha, pa su učinili kufr.
Zatim je Allah, subhanehu ve te’ala, poslao Nuha, alejhis-selam, da ih poziva u tewhid. Zato dobro razmisli o onome o čemu nas je Allah, subhanehu ve te’ala, obavijestio u vezi ovih ljudi. Isto tako ono što je spomenuto u vezi Huda, alejhis-selam, a to je da je pozivao ljude u čisti ibadet samo Allahu, subhanehu ve te’ala, a njegov narod je se slagao sa njim u temeljima ibadeta ali se nisu slagali u tome da se Allah, subhanehu ve te’ala, Jedini obožava. Isto tako i Ibrahim, alejhis-selam. On je pozivao ljude u čisti tewhid a njegov narod je bio prihvatio da obožava Allaha, subhanehu ve te’ala. (ali ne samo Allaha)

Zaključak iz svega ovoga je da ako upućivanje dove nekom drugom mimo Allaha preovladava u jednoj zemlji i narod te zemlje ustrajava na tome i bori se za to i neprijateljski se odnosi prema ehlit-tewhidu i odbija da se pokori islamu pa kako onda ta zemlja nije darul-kufr? Ta zemlja je darul-kufr pa čak i ako stanovništvo sebe ne pripisuje nevjerničkom narodu i ako tvrde da su se odrekli nevjernika, ali istovremeno proklinju ehlut-tewhid i smatraju da griješe onih koji tewhid uzimaju kao vjeru i nazivaju ih haridžijama ili kafirima. Pa šta onda reći ako se sve ove osobine sastave?

Uistinu su Kur’an i Sunnet dokazali da ako musliman ispolji lojalnost prema ehlulš-širku kao i pokornost njima protiv muslimana, da takav musliman postaje murted.

Razmisli o riječima Allaha Uzvišenog:

إِنَّ الَّذِينَ ارْتَدُّوا عَلَى أَدْبَارِهِم مِّن بَعْدِ مَا تَبَيَّنَ لَهُمُ الْهُدَى الشَّيْطَانُ سَوَّلَ لَهُمْ وَأَمْلَى لَهُمْ

One koji su od vjere svoje otpali, pošto im je bio jasan pravi put, šejtan je na grijeh navodio i lažnu im nadu ulivao. (Muhammed: 25)

Kao i riječi Uzvišenog:

وَمَن يَتَوَلَّهُم مِّنكُمْ فَإِنَّهُ مِنْهُمْ

A njihov je onaj među vama koji ih za zaštitnike prihvati. (El-Ma’ida: 51)

Zatim dobro razmisli o riječima Uzvišenog:

فَلاَ تَقْعُدُواْ مَعَهُمْ حَتَّى يَخُوضُواْ فِي حَدِيثٍ غَيْرِهِ إِنَّكُمْ إِذًا مِّثْلُهُمْ

…ne sjedite s onima koji to čine dok ne stupe u drugi razgovor, inače, bićete kao i oni. (En-Nisa: 140)

i za njihov riddet postoje mnogi dokazi.

I nemoj zaboraviti šta je Allah, subhanehu ve te’ala, spomenuo u suri Tevba:

لاَ تَعْتَذِرُواْ قَدْ كَفَرْتُم بَعْدَ إِيمَانِكُمْ

Ne ispričavajte se! Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici. (Et-Tevba: 66)

Kao i riječi Uzvišenog:

وَلَقَدْ قَالُواْ كَلِمَةَ الْكُفْرِ

…a sigurno su govorili riječi kufra. (Et-Tevba: 74)
I sjeti se riječi Uzvišenog:

وَلاَ يَأْمُرَكُمْ أَن تَتَّخِذُواْ الْمَلاَئِكَةَ وَالنِّبِيِّيْنَ أَرْبَابًا أَيَأْمُرُكُم بِالْكُفْرِ بَعْدَ إِذْ أَنتُم مُّسْلِمُونَ

On vam neće narediti da meleke i vjerovjesnike bogovima smatrate. Zar da vam naredi da budete nevjernici, nakon što ste postali muslimani? (Ali Imarn: 80)

Isto razmisli o riječima Uzvišenog koje se spominju na dva mjesta u Kur’anu:

وَإِذَا تُتْلَى عَلَيْهِمْ آيَاتُنَا بَيِّنَاتٍ تَعْرِفُ فِي وُجُوهِ الَّذِينَ كَفَرُوا الْمُنكَرَ يَكَادُونَ يَسْطُونَ بِالَّذِينَ يَتْلُونَ عَلَيْهِمْ آيَاتِنَا

A kad im se naši jasni ajeti kazuju, ti primjećuješ veliko negodovanje na licima onih što ne vjeruju, koji umalo da ne nasrnu na one koji im riječi Naše kazuju. (El-Hadždž: 72)

A tebi je poznato njihovo ponašanje kada se pozovu u tewhid.

A Allah, subhanehu ve te’ala, zna najbolje!


1. Medžmuatur-resail vel-mesail en-nedždijja 1 / 742-746