“Allah (subhaneh), kada je (osoba) pod prisilom toleriše kufr i zbog toga se ne ispituje, a učenjaci su komentirali sve fer’i (sekundarne) hukm (sudove) od Dina prema toj osnovi. Za fer’i hukm dok je snaga u pitanju pojedinac nije pitanju i ne spušta se hukm … Allaha (subhaneh) opravdava mustadhafa (podtlačenog) koji ne napušta hukm Allaha, osim ako je u pitanju poraz. Samo je jedan pod prisilom (ikrah) mustadhaf i on je onaj koji neće izbjeći izvršenje naredbe Allaha.”(Qurtubi, Tafsir,-Nahl 16/106)

Stanje valjanosti prisile:

Ibn Hadžer el-Askalani navodi sljedeće:

1) osoba koja prijeti mora imati snagu kako bi mogla izvršiti takvu prijetnju. Ugrožena osoba mora biti onemogućena ili nesposobna za bijeg od takve prijetnje.

2) Pojedinac pod prisilom mora čvrsto vjerovati da će se prijetnja ostvariti ako ne bude učinio ono što mu se naređuje.

3) Djelovanje opasnosti mora se održati uskoro. Ako je osoba koja prijeti u stanju izvršiti nešto slično: “ako ne uradiš onako kako ti kažem udarat (beat) ću te sutra” ovakav se ne smatra da je pod prisilom. Međutim, ako će se to čime mu se prijeti održati vrlo brzo, ili ako se zna da će ova osoba uraditi što kaže, u ovom slučaju to će biti iznimka.

4) Osoba pod prisilom ne smije pokazivati ​​znak da je poduzimanje takve radnje dobrovoljno.

Ibn Hajar does not openly state the attribute of the threat however he does state the following which we present as a fifth principle.(ovo mi je teško prevest) Ibn Hajar ne otvoreno navodi atribut opasnosti, međutim on navodi sljedeće što smo predstaviti kao peti princip.

5) vrste prijetnje ili ograničenja moraju poduzeti važnosti. Ibn Hajar navodi: “Postoje suprotni stavovi o prijetnji, došlo je do međusobnog stava po pitanju smrti, gubitka organa teškim premlaćivanjem, i dugoročnog zatvora. A tu su suprotni stavovi o lahkom udaranju ili dan ili dva zatvora … “On također navodi” Postoje suprotni stavovi o ograničenju prisile. Od Amr-a s jakim lancem Abd ibn Humayd pripovijeda: “. Kada je osoba u zatvoru, kad je vezan ili kad je mučen nije siguran za svoj život” Druga što pripovjeda Shurayh je slična ovoj sa sljedećim dodatakom: ” Četiri stvari su prisila: zatvor, premlaćivanje, prijetnja i da bude vezan “U drugom rivajetu stoji da Ibn Masud kaže:”.. Ako će ta izjava odagnati dva premlaćivanja s bičem ja bi rekao tu izjavu “Većina učenjaka se slažu s tim . (Feth el-Ba’ri, Vol.12/311-312)

Sljedeće je navedeno u tafsiru Al-Khaazin: “prisile koje su učenjaci spomenuli, jedino opravdanje izricanja riječi kufra, je prijetnja smrću, teškim premlaćivanjem ili mučenjem. Oni su se također složili da je neko ko bi bio prisiljen izgovoriti riječi kufra da ne kaže otvoreno, ali on bi trebao odoljeti, dajući svojim protivnicima dojam da je već zanevjerovao. Ako ga prisile da to kaže otvoreno i jasno, onda on može to učiniti kada mu je srce čvrsto u imanu, i dalje poričući u sebi njegovu izjavu kufra. Međutim, za njega je bolje da ostane čvrst do smrti. To je pouka koju smo naučili od Sumejje i Jasira, a i od upornosti Bilala dok su ga mučili njegovi mučitelji”. (Tafsir al-Khaazin an-Nahl 106.)

Što se tiče ograničenja prisile spomenuli smo da su Hanafije podijelili na dva dijela:

1) Potpuna prisila (Ikrah-i mulji): To je vrsta prisile kojom se osobi prijeti smrću, gubitak organa ili teških udaraca.

2) Nepotpuna prisila (Ikrah-i naqis): Ovaj vrsta prisile ne uključuje strah od gubitka i uključuje zatvor, vezanje i premlaćivanje. Prema madhabu većine učenjaka kufr postaje samo dopustiv s potpunom prisilom. Ovo je pogled hanefija, malikija i hambelija. Šafije računaju zatvor i vezanje kao prisilu i dozvoljavaju kufr zbog ovog razloga.

“Znajte da postoje mnoge vrste prisile” ikrah ‘: Za prvi je da biva prisiljen na pijenje alkohola, jedenje svinjetine, ili strvine. U tom slučaju, ako je pojedinac prisiljen oružjem i pojedinac koji je natjeran mora to uraditi. Razlog za to je da on mora spasiti svoj život. U tom slučaju jedini način da može spasiti svoj život obavljanjem (izvršavanjem) takve radnje. Kada jede i pije u tom slučaju on neće oštetiti nikoga, niti će on iznevjeriti pravo Allaha. Za ajet je razlog: “… “Ne bacajte sami sebe u propast”…”(Al-Baqara 2 / 195) ovo bi trebalo biti učinjeno. Drugo djelo koje je učinjeno je samo dopušteno nije wadžib (naređeno).

Primjer za to će biti da pojedinac prisiljava drugog na kufr. U ovom slučaju to je dopušteno da pojedinac (tj. Osoba koja je prisiljena) pod prisilom kaže takve riječi, međutim, kao što je navedeno prije da to nije wadžib niti je Fard. Treća činjenica da djelo nije wadžib ili mubah je samo haram. Primjer za to će biti pojedinac koji se prisiljava da ubije drugog ili odsiječe udove druge osobe. U tom slučaju čin ubojstva će nastaviti da bude haram. (Razi, Tafsir,Nahl 106)

Mišljenja o prijetnji (uzimanja) imetka razlikuje se među učenjacima. Hanefijska škola smatra da to nije legitimna prisila, dok je većina Učenjaka stava da osoba koja je prisiljena sa svim njegovim imetkom (tj.uzimanjem imetka) ili veliku količinu imetka, to se računa kao prisila. (Hashiyat ad Dasuqi 2/368, Rawdat at Talibin 8/59, al Mughni 7/120)