Od Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi we sellem, rekao:

“Vi ćete postupiti kao što su postupili oni prije vas. Lakat po lakat, pedalj po pedalj, hvat po hvat. Čak i kad bi jedan od njih ušao u gušterovu rupu vi bi ste ga slijedili.”

Na to Ebu Hurejre reče:

“Čitajte ako hoćete: “Vi ste kao i oni prije vas! Oni su jači od vas bili.” Ashabi rekoše: “Allahov Poslaniče, jel kao što su činili perzijanci, bizantijci i kitabijje?” On reče: “Jel ima neko drugi od naroda osim njih?”[1]

Od Ibn Abbasa – radijjAllahu ‘anhuma – o ovom ajetu se prenosi da je rekao:

“Kako noć liči na prethodni dan. Ovo su sinovi Israilovi sa kojima smo se usporedili.”[2]

Od Ibn Mes’uda, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je rekao:

“Vi ste najsličiniji narod sinovima Israilovim slijedeći njihov put i njihovu uputu. Slijedite njihove postupke polahko korak po korak, osim što ne znam da li obožavate tele ili ne?”

Od Huzejfe ibn Jemana, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je rekao:

“Munafici vašeg vremena su gori od munafika koji su bili u Poslanikovo, sallallahu ‘alejhi we sellem, doba.” Pa smo rekli: “Kako to?” Kaže: “Oni su krili svoje licemjerstvo dok ga ovi javno iznose.”[3]

Što se tiče sunneta, u njemu se mnogo govori o poistovjećivanju sa njima u ovosvjetskim običajima, što svakako osuđuje, kudi i to zabranjuje. Isto tako i u vjeri.

Što se tiče prvoga tj. uživanja i naslađivanja u oba ‘Sahiha’ od Amra b. Avfa, radijallahu ‘anhu, se prenosi: “Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, je poslao Ebu Ubejdu b. Džerraha u Bahrejn da donese džizju.[4] A prethodno je Allahov Poslanik, ‘alejhis-selam napravio ugovor sa stanovnicima Bahrejna te nad njima odredio kao upravnika Ala’a b. Hadremija. Ebu Ubejde je došao sa novcem iz Bahrejna. Ensarije su čuli da je Ebu Ubejde došao te su se okupili da klanjaju sabah sa Poslanikom.

Nakon što je klanjao Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem je krenuo da izađe iz džamije a oni mu se prepriječiše te se on nasmija kada ih vidje. Zatim reče:”Mislim da ste čuli da je došao Ebu Ubejde sa nečim iz Bahrejna?” “Da Allahov Poslaniče.” rekoše oni. Kaže:

“Radujte se, i nadajte se onome što će vas obradovati. Tako mi Allaha, ja se ne bojim da će vas pogoditi siromaštvo, ali se bojim da vam se ne pruži dunjaluk kao što je bio pružen onima prije vas. A onda da se počnete u njemu nadmetati kao što su se nadmetali, pa da vas uništi kao što je uništio one prije vas.”[5]

Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, ističe da se svom ummetu ne boji siromaštva, nego se boji potčinjenosti dunjaluka, nadmetanja u njemu i njegove razornosti i uništenja muslimana. To je ono uživanje koje je navedeno u ajetu.

U oba ‘Sahiha’ od Ukbe b. Amira se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem,:”Izašao jednog dana i poginulima na Uhudu klanjao dženazu, nakon čega je otišao i popeo se na mimber i rekao: “Ja sam vaš predvodnik, i ja sam svjedok nad vama. Tako mi Allaha ja ovog trenutka gledam u svoj izvor (Hawd). Dati su mi ključevi zemaljskih riznica, ili ključevi Zemlje. Tako mi Allaha ja se ne bojim da ćete vi učiniti širk poslije mene. Ali se bojim da se ne budete natjecali u dunjaluku.”

– u drugoj predaji –

“Bojim se da se ne budete u njemu natjecali i jedni druge ubijali, pa da propadnete kao što su propali oni prije vas.”

Ukbe kaže: “To je bilo zadnje kada sam vidio Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, na mimberu.”

U Muslimovom ‘Sahihu’ od Abdullaha b. Omera –radijjallahu ‘anhuma – se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, rekao: “Kada osvojite Perziju i Bizantiju, kakav ćete narod tada biti?” Abdurrahman b. Avf reče: “Bit ćemo onakvi kako nam Allah naređuje.” Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, reče: “Natjecat ćete se, zatim ćete zavidjeti jedni drugima, zatim ćete spletkariti, ili mrziti, ili nešto drugo mimo toga. Zatim ćete navaliti na kuće muhadžira i učiniti ih jedne nad drugima.”

U oba ‘Sahiha’ od Ebu Seida El Hudrija, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, je sjeo na mimber, a mi smo posjedali oko njega. Pa reče: “Ono čega se za vas bojim poslije mene jeste to što će vam se potčiniti od dunjalučkih ljepota i ukrasa.” Jedan čovjek reče: “Zar da dobro donese zlo, Allahov Poslaniče?” Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, prešuti na to, a neko reče: “Šta ti je, govoriš sa Poslanikom, sallallahu ‘alejhi we sellem, a on ti se ne obraća?” Kaže: “Pa smo vidjeli da mu se objavljuje.” Zatim je došao sebi brišući obilan znoj, pa reče: “Gdje je onaj što je pitao?” Kao da ga je pohvalio.” Kaže: “Neće doći dobro sa zlim.”

U drugom rivajetu: “Pa reče: “Gdje onaj što je malo prije pitao? Zar je on dobro?” Ponovio je to tri puta. “Dobro, uistinu, neće doći osim sa dobrim.” U proljeće bude cvata koji ubija i uništava stoku ili je bar dovede do tog stanja. Osim one koja jede blagu zelenu travu. Ona jede sve dok joj se ne napuni utroba te se okrene prema suncu, zatim ispreživa i izmokri, a onda se napase u izobilju. Ovaj imetak je ‘zelen’ (privlačan) i sladak. Najbolji njegov vlasnik je musliman, koji od njega udjeljuje siromahu, jetimu i putniku namjerniku” – ili kao što je rekao Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem,:”A onaj ko ga uzme bez prava, poput onoga koji jede ali se ne zasićuje, a on bude svjedok protiv njega na Sudnjem danu.”[6]

Muslim u svom ‘Sahihu’ bilježi od Ebu Seida El Hudrija da je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi we sellem, rekao:”Dunjaluk je sladak i lijep. Allah vas je učinio nasljednicima jednih drugima na njemu. Zato pazite šta činite. Čuvajte se dunjaluka, čuvajte se žena. Prva smutnja sinova Israilovih je bila u ženama.”[7]


[1] Prenosi ga Ibn Džerir u ‘Tefsiru’ (10 dio, str. 121). U ‘Sahihima’ stoji hadis koji ga jača o čemu je prethodno govoreno.

[2] Bilježi ga Ibn Džerir u ‘Tefsiru’ (10, str 121).

[3] Bilježe ga Buharija u svom ‘Sahihu’ br. 1343 i Muslim u svom ‘Sahihu’ br. 2296.

[4] Džizja je porez koji plaćaju kitabije islamskoj državi zauzvrat sigurnosti i zaštite.

[5] Bilježi ga Muslim u svom ‘Sahihu’ br. 2962. Nevevi u komentaru na Muslimove hadise

o riječima “Pa da učinite jedne nad vratovima drugih.” Tj. da jedne učinite vladarima

nad drugim.

[6] Bilježe ga Buharija u svom ‘Sahihu’ br. 2842, Muslim u svom ‘Sahihu’ br. 1052. Ibn Esir

u ‘Nihaje’ kaže: “Riječi ovog hadisa u cjelosti se moraju pojasniti, jer ako se razdvoje

možda neće bit shvaćen njegov cilj. Kaže: “U proljeće bude prijesnog zelenila koje ubija

i uništava stoku ili je bar dovede do tog stanja.” Ovim je naveo primjer onoga koji

pretjeruje i uzima od dunjaluka bez ikakvog prava. Jer u proljeće cvataju različiti

pašnjaci. Stoka se napasa sa njih zato što su ukusni, do te mjere da im se stomaci nadmu

kada pređu granicu onoga što mogu u sebi ponijeti. Zbog čega im popucaju crijeva, pa

pocrkaju ili dospiju do tog stanja. Isti je slučaj sa onim ko sakuplja dunjaluk na

nedozvoljen način i nedaje njegovo pravo onome ko ga zaslužuje, čime se stavlja pred

uništenje na Sudnjem danu ulaskom u Vatru. A na ovom svijetu se stavlja pred narod da

mu naude i da mu zavide i druge vrste štete koju mu mogu nanijeti.

Kaže: “Osim one koja jede blagu zelenu travu.” Ovo je primjer umjerene osobe. Jer

zelena blaga trava nije od prijesnog povrća koje niče zbog čestih proljetnih kiša te

sazrije i bude lijepo. Nego je od zelenila koje pase stoka nakon što nestane pašnjaka i

osuši se. Jer ne nađe ništa drugo osim njega. Arapi ga nazivaju grmljem. Tako da nećeš

vidjeti stoku kako ga mnogo jede niti to čini uzastopono. Zato je naveo primjer one stoke

koja jede zelenilo proljeća poput čovjeka čiji je cilj umjereno uzimanje i sakupljanje

dunjaluka. Pažnja koju posvećuje sakupljanju dunjaluka ga nije navela da ga uzme iz

nedozvoljenih izvora, tako da će se on spasiti od njegovih zamki kao što se spasi stoka

koja jede blagu travu. Zar ne vidiš da kaže: “Ona jede sve dok joj se ne napuni utroba te

se okrene prema suncu, zatim ispreživa i izmokri.” Hoće da kaže da kada se zasiti okene

se prema suncu, legne na zemlju, da ispreživa ono što je pojela. Jer će je preživanje

spasiti od uništenja, a stoka biva uništena ako napuni stomakove i ne ispreživa ili

izmokri pa joj se crijeva otvore i nadmu te se razboli ili pocrka.

Dunjalučka slast se odnosi na njegove ljepote i divotu, i zemaljske blagodati, tj. ono što

iz nje niče i rađa.

[7] Bilježi ga Muslim u svom ‘Sahihu’ br. 2742.