Uzvišeni kaže:

“Allah je od vjernika kupio živote njihove i imetke njihove u zamjenu za Džennet koji će im dati – oni će se na Allahovu putu boriti, pa ubijati i ginuti. On im je to zbilja obećao u Tevratu, i Indžilu, i Kur’anu – a ko od Allaha dosljednije ispunjava obećanje Svoje? Zato se radujte pogodbi svojoj koju ste s Njim ugovorili, i to je veliki uspjeh.” (At-Tawba, 111.)
Ovdje je On, slavljen neka je, Džennet označio nagradom i protivvrjednošću koju će vjernici dobiti za svoje živote i imetke, ako ih utroše u Njegovo ime. Drugim riječima, On im nudi da s njima sklopi neku vrstu ugovora. To je potvrdio na više načina.Prvo: Time što ih je Uzvišeni Allah, slavljen neka je, o tome obavjestio upotrebom potvrdnog predikata, sa česticom enne (da).

Drugo: Obavjestio ih je o tome onako kako to rade zadovoljne, sigurne i stabilne strane u ugovoru.

Treće: Ovaj je ugovor On lično sastavio, jer On je Taj Koji je objavio kupoprodaju.

Četvrto: On je obećao da će kupac zasigurno primiti tu protivvrjednost, a On Svoje obećanje neće iznevjeriti.

Peto: On je upotrijebio izraz ‘alejhi, što u arapskom jeziku označava obavezu, da bi time obavjestio Svoje robove da je On na Sebe preuzeo tu obavezu.

Šesto: To je potrvrdio riječima hakkan ‘alejhi (On im je to zbilja obećao).

Sedmo: Obavjestio je o mjestu na kome se to obećanje nalazi, u najboljim knjigama koje su objavljene s neba – Tevratu, Indžilu i Kur’anu.

Osmo:
 Obavjestio je Svoje robove, u upitno-odričnom obliku, da niko kao On ne ispunjava svoja obećanja.

Deveto: Uzvišeni Allah, slavljen neka je, naredio je da se oni raduju sklopljenom ugovoru, da jedni drugima prenose radosnu vijest o ugovoru koji nikada ne može propasti, niti ga ko može poništiti.

Deseto: On ih je obavjestio da je ova kupoprodaja koju su sklopili veliki uspjeh. Ono što su oni oni ovim ugovorom dobili jest Džennet. Uzvišeni, potom, spominje osobine onih koji ovaj ugovor mogu sklopiti mimo drugih ljudi. To su oni koji se kaju zbog onoga što On smatra ružnim, i Njemu se klanjaju onim što Mu je drago, i koji Njega hvale kad im daje ono što vole, ali i ono što oni ne vole, i koji poste. Ovdje se izraz es-saihun objašnjava kao post, putovanje u potrazi za znanjem, džihad, ustrajna pokornst. Istina je, međutim, da je riječ o putovanju srca prema zikrullahu (sjećanju na Allaha), Njegovoj ljubavi, Njegovom oprostu, i čežnji za susretom s Njim. Sve što smo spomenuli sadržano je u ovom izrazu. Zato je Allah, slavljen neka je, opisujući žene koje bi Vjerovjesnik dobio u zamjenu za svoje ukoliko bi ih otpustio, kazao: “Ako vas on pusti, Gospodar njegov će mu dati umjesto vas boljih žena od vas; odanih Allahu, vjernica, poslušnih Allahu, pokajnica, koje se Allaha boje, koje poste, udovica i djevojaka.” (At-Tahrim, 5)

One su saihat, premda njihovo putovanje nije radi džihada, traženja znanja, niti je to kontuinirani post. Riječ je, jednostavno, o putovanju njihovih srca prema ljubavi Uzvišenog Allaha, strahopoštovanju prema Njemu, Njegovom oprostu i sjećanju (zikru) na Njega.Pogledaj kako je Uzvišeni Allah u istom kontekstu spomenuo pokajanje i ibadet. Jedno je ostavljanje onoga što On ne voli, a drugo je činjenje onoga što On voli. Ili, hamd (zahvala) i sijahu (putovanje). Jedno je zahvaljivanje upućeno Njemu atributima Njegovog savršenstva, a drugo je putovanje jezika prema najboljem zikru, putovanje srca prema Njegovoj ljubavi, spominjanju i veličanju Njega.Također, u istom kontekstu spominju ibadet i sijaha (putovanje) kod opisa supruga u predhodno spomenutom ajetu. Jedno je ‘ibadet tijela, a drgo je ‘ibadet srca.

Ili, islam i iman. Jedno je javno ispoljavanje vjere, a drugo tajno, srcem. Baš kao što nam kazuje jedan hadis kojeg bilježi Ahmed u Musnedu: “Islam je transparentnost, a iman je u srcu.”

Ili, poslušnost Allahu (kunut) i pokajanje (tevba). Prvo je činjenje onoga što On voli, a drugo ostavljanje onoga što ne voli.

Ili, udovice i djevojke. Prva je već imala bračni odnos i osjetila njegov užitak, a drugoj je to teškoća. Tu je i bašča elifa, u koju još niko nije ušao. I ruku i sedžda zajedno su spomenuti. I naređivanje dobra i odvraćanje od zla, također. Ali, ono je s napomenom da traženje činjenja dobrih djela a odvraćanje od nevaljalih ide uz vav, što znači da jedno bez drugog ne vrijedi. I sve to povezano je sa pridržavanjem Allahovih propisa, tj čuvanjem granica koje je Allah postavio. Jedno je poštivanje Allahovih granica u svome srcu, a drugo traženje od drugih da ih ne prelaze.

Ovaj ajet objašnjava važnost poimanja ljudske duše, njenu čast i veličinu. Jer, ako ne znaš koliko ti roba vrijedi, pogledaj njezinu cijenu na tržištu. Pogledaj sad ko su učesnici u ovom kupoprodajnom ugovoru čime oni trguju. Roba, predmet kupoprodaje, ljudska je duša i ljudski život, a Allah, slavljen neka je, njen je kupac. Cijena koju On za to plaća jesu džennetske bašče. Posrednik zadužen za pripremu ovog ugovora je najbolje stvorenje od meleka i ljudi.

U Tirmizijevom djelu El-Džami’ nalazi se hadis Ebu Hurejre koji kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, rekao: “Ko je bogobojazan krenut će ranom zorom na put, a ko porani doći će do kuće, Dženneta. Jer, Allahova je roba skupocjena! Allahova je roba skupocjena!” Tirmizija kaže daje ovaj hadis hasen garib.

Ebu Nei’m, u poglavlju svoga djela u kome se opisuje Džennet, bilježi predaju Ebbana, od Enesa, koji kaže daje neki beduin došao kod Allahova Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, i rekao:

“Koja je cijena za Džennet?” Poslanik odgovori: “La ilahe illellah.”Postoji veoma mnogo hadisa koji potvrđuju ovaj hadis. U dva sahiha je predaja Ebu Hurejre u kojoj stoji daje neki beduin došao kod Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, i rekao: “Allahov Poslaniče! Reci mi šta treba da uradim da bih ušao u Džennet. “Poslanik odgovori: “Obožavaj Allaha i nemoj Mu nikoga ravnim smatrati, klanjaj namaz, daji propisani zekat, i posti Ramazan.” Beduin reče: “Tako mi Onoga u Čijoj je moći moj život! Niti ću šta dodati, niti oduzeti od ovoga.” Kad je beduin otišao. Poslanik je rekao: “Ko želi da vidi jednog od stanovnika Dženneta, neka gleda ovog čovjeka.”U Muslimovom Sahihu nalazi se predaja od Džabira u kojoj stoji da En-Nu’man b. Kavkal došao kod Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, i rekao: “Allahov Poslaniče! Ako budem klanjao propisane namaze, haram smatrao haramom, a halal halalom, hoću li ući u Džennet?” Na to je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi we sellem, rekao: “Da, hoćeš.”

U Muslimovom Sahihu nalazi se i predaja od Osmana b. Affana koji kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, rekao: “Ko umre znajući la ilahe illellah (priznajući Božije jedinstvo), ući će u Džennet.”

U Sunenu Ebu Davuda je i hadis Muaza b. Džebela, radijAllahu ‘anhu, koji kaže: “Čuo sam Allahovog Poslanika (sallallahu ‘alejhi we sellem), kako kaže: “Kome zadnje riječi budu la ilahe illellah, ući će u Džennet.””

U dva sahiha je predaja Ebu Zerra, radijAllahu ‘anhu, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, rekao:“Došao mi je onaj koji dolazi od moga Gospodara i obavijestio me …”, ili je rekao, obradovao me, “ … da svako ko od mog ummeta umre ne smatrajući nikog Allahu ravnim, ući će u Džennet.” Rekoh: ‘čak i ako počini blud, ili ukrade?’ On reče: “Čak i ako počini blud, ili ukrade.”

U dva sahiha je predaja Ubade b. Es-Samita, radijAllahu ‘anhu, koji kaže daje Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, rekao: “Ko kaže da je samo Allah Bog, Jedan, i niko Mu ravan nije, da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, da je Isa Allahov rob i Njegov poslanik, i Riječ Njegova koju je Merjemi dostavio, i Duh od Njega, Džennet istina i daje Džehennem istina, Allah će ga u Džennet uvesti na koja god od osam vrata bude želio ući.” U jednoj predaji stoji:

“Uvedi ga u Džennet zbog djela koje je činio.”U jednom hadisu u Muslimovom Sahihu stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, dao Ebu Hurejri svoje papuče i rekao:
 “Idi u ovim mojim papučama, i koga god iza ovog zida nađeš da svjedoči da nema boga osim Allaha, da je u to čvrsto uvjeren u svom srcu, obraduj ga Džennetom.”Ruh ibn ‘Ubade prenosi, od Habiba b. Eš-Šehida, daje El-Hasen rekao: ‘Cijena za Džennet je la ilahe illellah.”Ebu Ne’im bilježi hadis Ebu ez-Zubejra, od Džabira, koji kaže daje čuo Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, kako govori: “Nikog od vas njegova djela neće uvesti u Džennet, niti će ga spasiti od Vatre – pa čak ni ja nemam tu privilegiju – bez tevhida, vjerovanja u jednog Allaha, Uzvišenog.” Njegov sened odgovara Muslimovom kriteriju, a njegova osnova (hadis sličan ovome) nalazi se u Sahihu.

Ovdje ima nešto na šta treba posebno ukazati. U Džennet se može ući jedino Allahovom milošću. Dakle, ljudsko djelo nije dovoljno da čovjeku to omogući, premda je tačno da je ono uzrok tome. Stoga je i Uzvišeni Allah potvrdio da će se u njega ulaziti “zbog dobrih djela koje ste činili”. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, negirao je mogućnost da se u njega uđe isključivo na osnovu ljudskih djela riječima:

“Nikog od vas njegovo djelo neće uvesti u Džennet.”Ovdje nije riječ o isključivosti ova dva teksta, iz dva iz dva razloga;Prvo: Sufjan i neki drugi autoriteti kažu: “Govorili su da je spas od Vatre s Allahovim oprostom, a ulazak u Džennet s Njegovom milošću. Međutim, stepeni i deredže će se zasluživati vlastitim djelima.” Na ovo ukazuje hadis Ebu Hurejre koji ćemo kasnije spomenuti, ako Bog da. U njemu stoji da će stanovnici Dženneta, kad u njega uđu, u njemu odsjesti, odnosno biti smješteni prema vrijednosti svojih djela. Hadis bilježi Tirmizija.

Drugo: Harf ba, opet, kojim se ovdje (bi’amelihi; doslovno: sa svojim djelom) negira mogućnost ulaska, upotrijebljen je u značenju da da postoje dvije stvari oprečne jedna drugoj. Harf ba, opet, kojim se potvrđuje ulazak (bima kuntum ta’melun – zbog dobrih djela koje ste činili) uzročni je harf ba, koji zahtijeva postojanje uzroka zbog kojeg je upotrijebljen, tj. nije tu bez razloga. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, oba je ova načina upotrjebio u jednom hadisu: “ … i radujte se Džennetu, ali znajte da nikoga njegovo djelo neće spasiti.” Rekoše: ‘Čak ni tebe, Allahov Poslaniče!’ On odgovori: “Ni mene, osim ako me Allah ne obaspe Svojom milošću.”

Ko Allaha Uzvišenog spozna, ko bude svjestan svoje obaveze prema Njemu, svjestan vlastitih grijeha i propusta, i ko to zaista, srcem svojim, posvjedoči, spoznat će o čemu je upravo bilo riječi i čvrsto će u to biti uvjeren. A Uzvišeni Allah, slavljen neka je.

Onaj je od koga pomoć treba tražiti.”Vodič ka Džennetu”
Ibn Kajjim el-Dževzi.