Ibn el-Kajjim, Allah mu se smilovao, opisao je Allahovu veličinu, sažeto i slikovito, riječima:

”Određuje sudbinu Svojim robovima; naređuje i zabranjuje, stvara i opskrbu daje, usmrćuje i oživljava; ljudima dane izmjenjuje, uzdiže ih i ponižava; smjenjuje dan i noć, smjenjuje vlast jednu za drugom, po Njegovom naređenju i pod Njegovom vlašću biva sve što je na nebesima, sve što je na Zemlji i ispod nje, moru i zraku; sve obuhvata Svojim znanjem, sve je izbrojano. Njegov sluh obuhvata svaki glas pojedinačno i ne miješaju se jedni sa drugim; čuje svaki šum na svakom jeziku i njihove različite potrebe. Ne sprečava Ga slušanje jednog glasa da čuje drugi, niti Ga u grešku dovodi mnoštvo zahtjeva, niti Mu dosadi vapaj onih koji pomoć traže. Njegov pogled sve obuhvata: i pokret crnog mrava na crnom kamenu u mrkloj noći, neviđeno (gajb) je Njemu vidljivo, kod Njega su tajne poznate;

„Njemu se mole oni koji su na nebesima i oni na Zemlji, u svakom času On na sve pazi“ (Kur’an, sura Er-Rahman, 29. ajet)

Oprašta grijeh, otklanja brige, olakšava nevoljniku, uspravlja slomljenog, daje siromašnom, upućuje zalutalog, ukazuje na Pravi put zbunjenome, pomaže nesretniku, hrani izgladnjelog, odijeva neodjevenog, liječi bolesnoga, izbavlja iz iskušenja, prima pokajanje, nagrađuje dobročinitelja, pomaže onome kome je nepravda učinjena, slama silnika, pokriva sramote, prestrašenog čini sigurnim, uzdiže jedne, a ponižava druge narode…Kada bi stanovnici nebesa i Zemlje, prvo i zadnje Njegovo stvorenje, ljudi i džini, bili kao najpobožniji čovjek od njih, to ne bi nimalo povećalo Njegovu vlast, a kada bi prvi i posljednji od njih bili kao najgrješniji od njih, ne bi nimalo umanjili Njegovu vlast. Kada bi stanovnici nebesa i Zemlje, ljudi i džini, živi i mrtvi, sve što je suho i sirovo, sastali se na jednom mjestu pa svi zatražili, a On svima udovoljio, to ne bi za trun umanjilo ono što On ima. On je Prvi, i ništa prije Njega nije bilo, On je Posljednji, ništa iza Njega nema, On je Vidljivi i Nevidljivi, uzdigao se i uzvisio, najpreči da se spomene, najpreči da Mu se robuje, najpreči da Mu se zahvaljuje, Najmilostiviji Gospodar, Najplemenitiji od Koga je traženo, On je Vladar koji nema premca, samo je Jedan.

On je svakom utočište i nema sina. On se uzdigao, i niko Mu sličan nije, sve će biti uništeno, a On će ostati, sve prolazi osim Njegove vlasti, pokorit će Mu se samo onaj kome On dozvoli, On zna za svaki učinjen grijeh, zahvalan je pokornome i oprašta griješniku. Svaka nevolja od Njega je pravda, a svaka blagodat od Njega je dobrota. On je najbliži svjedok, najbolji zaštitnik, Onaj Koji upravlja, sve bilježi, Koji je svemu smrtni čas odredio. Srca se njemu vračaju. Tajna je kod Njega kao i javno djelo, Njegova riječ je nagrada i kazna:

„A kada On nešto hoće, On samo kaže: – Budi! – i ono bude.” (Kur’an, sura Ja-Sin, 82. ajet)(Preuzeto iz knjige: Pojava slabljenja imana, Muhammed Salih El-Munedždžid)