Njeno mjesto je dubina srca i ne poznaje je niko osim Uzvišeni Allah. Međutim, njeni plodovi se vide u da’vi. Možemo primjetiti koliko je koji da’ija iskren u direktnoj da’vi. Dvojica da’ija koriste iste metode i rade isti posao; kod jednog ima uspjeha a kod drugog ne. Iskren da’ija teži isključivo Allahovom zadovoljstvu. Nema želje da se vine u visoke društvene slojeve, da bude cijenjen kod svijeta. Nije mu stalo do njihovog mišljenja i pohvale. Ne trudi se da zadobije njihovu naklonost, divljenje i poštovanje.

Ovo ne znači da treba da izaziva ljudski prijekor i sumnje. Naprotiv, dužan je da da’vu sprovodi na najprikladniji način tražeći isključivo Allahovo zadovoljstvo. Ne treba da očekuje od svoje da’ve profit. Najgori su oni koji vjeruju da pozivaju u ime Allaha, a u stvari, njihov cilj je materijalna korist. Jedan od pokazatelja iskrenosti da’ije jeste i taj da se veseli uspjehu u da’vi svoga brata kao što se veseli i svom ličnom uspjehu. Iskrenost ima velikog uticaja na odziv pozvanih jer ona osobi koja je posjeduje pruža hrabrost kojoj nema premca i snaži ga da se bori za ono što će mu koristiti.

Jedan divan primjer snage koju pruža iskrenost bilježi Ebu Hamid EIGazali u svom djelu “EI-Ihja”;
U jednom od drevnih naroda živio je pobožnjak koji je danonoćno ‘ibadetio. Došli su mu njegovi sunarodnjaci i rekli: U tom i tom mjestu ljudi obožavaju drvo. Pobožnjak se naljuti, uze sjekiru i krenu da posječe drvo. Na put mu je stao lblis prerušen u starca i upitao ga: “Gdje ćeš, Allah ti se smilovao”? “Idem da posječem drvo”. “Kakve ti veze imaš sa njim? Ostavio si ‘ibadet i svoje obaveze a baviš se onim što te se ne tiče”. “I to je ‘ibadet”, reče pobožnjak. “Neću ti dozvoliti da ga posječeš”, reče lblis. Počeli su se hrvati i ubrzo ga je pobožnjak savladao, oborio ga na zemlju i sjeo mu na prsa. lblis tada reče: “Pusti me da ti nešto kažem”.
Kada ga je pobožnjak pustio lblis mu reče: “Čovječe, Allah te nije zadužio onim što ti hoćeš da učiniš. Ti za ovo nisi ništa manje odgovorniji od ostalih. Allah na Zemlji Ima Svoje poslanike, i da je htio, poslao bi nekog ovom narodu i naredio mu da posječe drvo”. Pobožnjak mu reče: “Ja ću ga svakako posjeći”. Ponovo su započeli borbu i pobožnjak ga je ponovo nathrvao i sjeo mu na prsa. Kada je lblis osjetio svoju slabost odluči da se posluži lukavstvom. Bilo mu je jasno da sve dok je ovaj čovjek iskren u svojoj namjeri, nema sile na Zemlji koja će ga spriječiti u njegovoj nakani. Odlučio mu je pokvariti nijjet. Predložio mu je: “Hoćeš li da ti i ja nađemo kompromis? To je za tebe bolje i korisnije”. “Šta predlažeš”, upita pobožnjak. “Pusti me da prvo ustanem”. A kada ga je pustio lblis reče: “Ti si siromašan čovjek. zavisiš od ljudi i njihove milostinje. Vjerovatno bi volio da budeš neovisan i njima ravan”. “Jeste, volio bih”. “Ostavi to što si namjerio, a ja ću ti zauzvrat svaku noć pored glave ostaviti dva dinara. Kada se probudiš, uzmi ih i utroši na sebe i svoju porodicu i udijeli svojoj braći. To će biti korisnije i za tebe i za muslimane nego da posječeš drvo. Njegovo posjecanje ne koristi ni onim što ga obožavaju niti tvojoj braći vjernicima”. Pobožnjak razmisli o starčevim riječima i reče: Stari je u pravu, ja nisam poslanik pa da budem dužan posjeći drvo, a ni Allah mi nije naredio da ga posječem. Prema tome, nisam griješan ako ga ostavim. A ono što je stari predložio svakako je korisnije. Stavio je svoju ruku u starčevu i sklopili su ugovor. lblis mu je obećao da će ispuniti obećanje i zakleo mu se. Pobožnjak se vratio u svoje prebivalište i legao. Kada je osvanuo, našao je dva zlatnika pored glave. Sutradan je također našao novac. Međutim, treći dan ne nađe ništa. To ga je mnogo razljutilo. Uzeo je sjekiru na rame i krenuo prema drvetu da ga posječe. Ponovo ga je presreo lblis u liku istog starca i u pitao: Gdje ćeš? ldem posijeći drvo. Lažešl Allaha mi, ti to sada ne možeš učiniti. Ti ne možeš čak ni doći do njega. Pobožnjak ga je uhvatio kao i ranije s namjerom da ga savlada. Ali ga ovaj put lblis nathrva. A potom mu sjede na prsa i reče: 0dustani od svoje namjere ili ću te ubiti. Pobožnjak osjeti da nema snage boriti se protiv njega te reče: Pobijedio si, sad me pusti i reci mi  kako to da sam te prvi put porazio, a sada ti porazi mene? Prvi puta si se razljutio radi Allaha a tvoj cilj je bio akhiret, pa ti je Allah dao snage i ti si me savladao. Međutim, ovaj puta si se razljutio radi sebe i novca pa sam ja nadvladao tebe.

Iskren da’ija je poštovan i cijenjen, jer svijet instiktivno razaznaje dobro od zla. Njegova iskrenost plijeni ljudska srca te se oni odazivaju njegovu pozivu. Ako je Iskrenost najbitnija i najuticajnija komponenta poziva Allahu, na da’iji je da sve svoje snage uloži u postizanju iskrenosti, da se preispitava i čuva skrivenog licemjerstva. On treba da se čuva šejtanovih zamki, da se ne povodi za strastima, da izbjegava samodopadljivost sebe i svoga djela, da ne teži onome na čemu padaju mnogi a to je prestiž i želja da ga neko slijedi.