Od Sehla ibn S’ada radijAllahu ‘anhu se prenosi da je rekao: ”Došao  je čovjek Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i rekao: “Uputi me na dobro koje ako ga budem činio, volit će me Allah i volit će me ljudi”. Poslanik je rekao: “Budi skroman na dunjaluku, volit će te Allah, ne traži ništa od ljudi, volit će te ljudi”. Nevevi je ocijenio ovaj  hadis  hasenom.

Neophodno je da da’ija bude omiljen među svijetom kako bi ostvario željeni cilj. Poznato je da ljudi kada primjete kod čovjeka pohlepu za imetkom bježe od njega. A ako osjete da je skroman i zadovoljan sa onim što ima, prigrle ga i prihvate. Istorija nam predstavlja brojne pokrete koji su našli svoje sljedbenike među svijetom a čiji su vođe bili najskromniji ljudi. Njihova skromnost je bila jedan od razloga zbog kojih su ih slijedili i oko njih se okupljali.

‘Amr ibni Ubejd El-Kaderi se dopao EI-Mensuru jer je odbio da primi poklon od njega. Pohvalio ga je kao nikoga do tada. O njemu je rekao: “Svako od vas hoda polagano, svako od vas traži ulov, svi izuzev ‘Amra ibnu Ubejda”?

Ovo je dovoljan razlog da’iji da odbije svaku materijalnu nadoknadu koja mu dolazi kao plod njegove da’ve, jer će takav postupak njegov poziv učiniti uticajnijim i plodnijim. Na žalost, postoji određena grupa ljudi koji u ulozi vaiza vide mogućnost dobre i lahke zarade. Otisnuli su se po svijetu gdje pozivaju Allahu s ciljem bogaćenja. Od ljudi traže novac za svoju misiju. Tako sebi priskrbljuju poniženje a svom pozivu zagarantovan neuspjeh.

Jedan broj iskrenih dalja, koji su obilazili sela, su mi kazivali da su kod ljudi iz tih mjesta nailazili na odbojnost i sumnju, jer su ih smatrali jednako pokvarenim kao i one koji su im dolazili prije i u ime poziva u vjeru kamčili novac. To je bio dovoljan razlog da se ove iskrene da’ije zakunu da neće okusiti hrane u mjestu u koje dođu. Takav postupak je u svijetu probudio poštovanje a da’vi donio uspjeh i veliki odaziv. Između ostalih su to bili i Keramite i Halladž (Pogledaj Risa’etu-I·
keramita od lbnu Dževzija i djelo El-bidaje ven-nihaje od Ibnu Kesira.

Sada ću navesti lijep primjer skromnosti i nezloupotrebljavanja da’ve. Iskreni učenjak da’ija je došao u prodavnicu da nešto kupi. Kada je uzeo potrebnu stvar, jedan od prisutnih ga je počeo hvaliti pred trgovcem ovim riječima: “Ovo je dobar čovjek, iskren i vrijedan”. Čuvši ove riječi da’ija se brzo okrenu i izađe iz dućana. Kuda ćeš? – upita ga trgovac. Na to mu on odgovori: “Moj brate, došao sam da platim svojim novcem a ne svojom vjerom”.

Drugi da’ija koji živješe u vrijeme Er-Rešida je u svom govoru rekao: “O vladaru pravovjernihl Koga Allah opskrbi imetkom i ljepotom, pa on sačuva svoj obraz i udjeljuje iz svog imetka, biće upisan u Allahovu knjigu dobrih”. Er-Rešid pomisli da ovaj nešto traži pa reče: – ”Naredit ću da se iz kase vrate tvoji dugovi”.
– ”Nema potrebe, vladaru pravovjernih. Dug se ne vraća dugom. Ja ljudima vraćam ono što im pripada, a ti vraćaj svoje dugove”.
– ”Naredit ću da ti se iz kase daje plata da se njome pomogneš, reče halifa”.
– ”Nema potrebe, jer Svevišnji Allah neće opskrbiti tebe a mene zaboraviti. Vidiš da sam i dosad živio a nisam platu od tebe primao. Meni ne treba plata od tebe”.
– ”Evo ti hiljadu dinara, uzmi ih, opet će halifa”.
– ”Dadni ih onima kojima pripadaju, to je bolje za tebe. Šta bih ja uradio sa njima, reče da’ija”?
Tako mu je u Er-Rešidovim očima porastao ugled a njegove riječi su ostavile traga na Er-Rešidovoj duši.

Iskreni da’ija ne teži onome što je kod ljudi. Na taj način on stiče njihovu naklonost i povjerenje. Neiskorištavanje položaja je jedan od pokazatelja iskrenosti da’ije i znak njegove želje da mu da’va bude uspješna.