Ibn Kajjim, rahimehullah, veli:

“Kada se udubiš u Kur’ansku poruku, naći ćeš Vladara Kojem sva vlast pripada i Kojem sva hvala pripada. Svi su emrovi u Njegovoj ruci, od Njega potiču i Njemu se vraćaju. Uzvišen na Prijestolju, ništa ne ostaje skriveno od Njega. Zna šta je u dušama Njegovih robova, šta iskazuju, a šta kriju. Sam upravlja Svojom kraljevinom, čuje i vidi, daje i uskraćuje, nagrađuje i kažnjava, ukazuje čast i ponizuje, stvara i opskrbljuje, usmrćuje i oživljava, određuje i presuđuje. Svi emrovi od Njega silaze i Njemu se vraćaju, i ne opadne ni liska bez znanja Njegova. Razmisli kako savjetuje Svoje robove i upućuje ih ka onome u čemu je njihova sreća i uspjeh i upozorava od onoga u čemu je njihova propast. Upoznaje ih o Sebi Svojim imenima i svojstvima i podsjeća ih na blagodati kojima ih je obdario i koje im je počasti pripremio ako Mu budu poslušni, i kakve im je kazne pripremio ako mu budu neposlušni, i poziva u Kuću spasa i upozorava na Kuću propasti.

Podsjeća Svoje robove na njihovu nemoć i potrebu za Njim, i da niko ne doseže trunke dobra bez Njegove milosti, niti trunke zla bez Njegove pravde i mudrosti.
Svjedočiš u Njegovoj riječi blagi ukor Njegovim robovima, kojima, i pored toga, oprašta njihove pogreške i liječi ono što je kvarno u njima. On je njihov Branitelj i Pomagač u svakoj nedaći, On ispunjava Svoje obećanje. On je njihov Gospodar Istinski, i On im daje pobjedu nad njihovim neprijateljima, da, krasnog li Gospodara i krasnog li Podržitelja”.

Šejh na završetku svoga pojašnjenja kaže:
“Kada srca učeći Kur’an svjedoče postojanje Velikoga Vladara, Milostivog, Darežljivog, Lijepog, Čije su to osobine, kako da ga onda ne vole i ne takmiče se da zadobiju Njegovu blizinu, i ne troše svoje udisaje umiljavajući se Njemu.

Tim srcima On biva draži od svega što je mimo Njega i Njegovo zadovoljstvo ima prednost kod njih nad zadovoljstvom svih drugih mimo Njega. Kako onda da Ga ne spominju svojim jezicima, a ljubav, čežnja, i bliskost Njemu, postaju hrana i lijek srcima, tako da kada izgube tu hranu, pokvare se i propadnu i ne okoriste se svojim životom.