Gubitnici su oni kojima odgoj, nakon ulaska u zajednicu, nije iskorijenio bolesti srca i pokuđene odgojne taloge. Od najopasnijih bolesti su sljedeće:
1. Odavanje ovosvjetskim čežnjama
Čovjek koji ambiciozno gleda na ovosvjetske izazove, sigurno, naiđe na njih kroz djelovanje u krugu džema’ata kojem pripada. Kada prođe određeni vremenski period, on vidi da udruženje uzima a ništa ne daje, jer se od pojedinca traži da ulaže svoj imetak, život i slobodno vrijeme na Allahovom putu. Tada on ostvarenje svoje ambicije ne vidi mogućim, pa postepeno počne uzmicati iz odanosti tražeći put kojim bi najlakše odbjegao.

2. Neodgovarajuće okruženje
Neki običaji, koji uđu u ličnost čovjeka su bliskiji džahilijjetu nego islamu (npr. nacionalna i rodbinska ili neka druga isključivost). Džema’at  treba biti očišćen od ovakvih pojava i ocjenjivati ih isključivo kroz šerijatska pravila. Uzvišeni kaže: “Najugledniji je kod Allaha onaj ko Ga se najviše boji, Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa”. (Suretu el-Hudžurat 13.)
“O. vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim. A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u onaj svijet ; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše.  (Suretu En-Nisa, 59.)
Pojedinac osjeti teškoću kada uvidi da džema’at  ne uzima u obzir ono što on smatra važnim. Gotovo da ne može izdržati i živjeti u tom okruženju. Tada počne tražiti izlaz za povrat starim ambicijama. Ko se navikne na ružan miris – nema mira dok ga ponovno ne osjeti, a ko na nečemu odraste – na tome i osijedi.

3. Samozadivljenost mišljenjem
Ovo je jedna od najopasnijih bolesti koja može snaći čovjeka. Ako se pojedinac ne potčini mišljenju džema’ata, posebno ako džema’at  djeluje na principu šure, neprestano će ga optuživati za nezrelost i nesposobnost shvatanja koristi. Zajednički rad neće uspjeti ukoliko pojedincima ovladaju ružne navike. Ljubav prema vlastitom mišljenju je ljubav prema samom sebi. Ta ljubav predstavlja jednu vrstu obmane, jer samozaljubljeni ne mari za ideje drugih pojedinaca ili čak čitavog džema’ata. Upravo, ljubav prema svom egu ga tjera da druge omalovažava i potcjenjuje. Kada mišljenja budu suprotna prohtjevima i ambicijama samozadivljenih, oni počnu izmišljati optužbe za neispravno usmjerenje i nekompetentnu šuru udruženja. Njihovo opravdanje za napuštanje zajedništva je u izgovoru da udruženje nije na dovoljnom nivou koji zaslužuje lojalnost i uključenje u zajednički rad.
Poslanik sallallahu ‘alejhi ve sellem obavještava da će se pojaviti ružno svojstvo (samozadivljenost mišljenjem) kada se ljudi iskvare. Ebu S’alebe el-Hušni prenosi da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem rekao: ” . . .već se dogovarajte o dobru, a međusobno zlo spriječavajte. A kada vidiš pobožnu škrticu, slijeđenje strasti, davanje prednosti ovome svijetu i samozadivljenost mišljenjem – čuvaj se griješenja!”

4. Pogrešno shvatanje ciljeva zajednice
Ciljevi džema’ata  su popravka stanja, poziv u Allahovu vjeru, odvraćanje napada na islam, odgoj članova i ispravka pogrešnih shvatanja islama kod običnih ljudi. Pored ovih, džema’at  može sebi zadati još neke ciljeve. Nejasnost ovih ciljeva, zajedno sa neupućenosti u ostvarenja na tom polju, navedu neke da optuže udruženje za nemoć, posebno, ako je ono prošlo kroz dugi period djelovanja za islam. Takvi stalno iznose kritike i odbojni su prema stanju u udruženju.
Nekada znaju ciljeve udruženja, ali nisu spoznali njihovu veličinu i važnost, niti su njima zadovoljni. Zato smatraju da je pobjeda daleko i žure da u beru nedozrele plodove. Oni zaboravljaju da etapa u kojoj se nalazimo mora biti potpuna da bi prešli u sljedeću. Ovakvi postupci su suprotni Allahovim zakonima u prirodi i kosmosu. Izgradnja ispravne ličnosti, na kojoj se zasniva ispravna zajednica, temelj je plemenitih težnji čijem ostvarenju žurno ide svako udruženje. Kako ostvariti želje onih koji «trče pred rudu» i bezrazložno ubrzavaju proces dolaska do rezultata prije upotpunjenja njihovih uzroka? Ako promatraš vidjet ćeš da takve osobe samo znaju za kritike, optužbe, averziju, nepraštanje i ružno mišljenje o drugima, a njihova zalaganja i rezultati su gotovo neznatni .

5. Sašaptavanje
Čovjek nekada zaboravi na šeri’atski način savjetovanja. Kada kod svog brata vidi propust ili mahanu treba ga što prije posavjetovati i uputiti. To je gest iskrene ljubavi u ime Allaha. Ovo značenje je nekada odsutno od razmišljanja pojedinca. Savjetovanje se pretvori u griješno sašaptavanje i ogovaranje udruženja i pojedinih članova po opisima koje preziru. Sašaptavanje pomaže širenju lošeg mišljenja, pritješnjuje osjećanja, slabi duh i uzrokuje nepovjerenje i oklijevanje. Ljudi se često sašaptavaju neistinom, a ponekad imaju i šerijatsko opravdanje. Nekada pogrešno protumače ili ne znaju suštinu problema. Kada bi osjetili težinu ovakvih i njima sličnih postupaka, ne bi im mogli naći opravdanja. Slabost imana je razlog ovih moralnih odstupanja. Ružne pojave zajednici donose poteškoće i proizvode unutrašnju neslogu. Međutim, te pojave imaju i pozitivnosti, jer se distanciraju loši od dobrih. Ostanak loših, sa svim smutnjama i skrivenim uzrocima, džema’atu  donosi teškoće, umnožava odgovornosti i zadatke.