Jedna skupina ashaba došla je pred vrata vladara pravovjernih Omera, radijAllahu ‘anhu, želeći da prisustvuju savjetovanju koje je on običavao organizirati svake godine. Ko je bio u ovoj skupini ashaba? Kakva je njihova biografija? I kakve su bile njihove odlike na osnovu kojih su željeli da im Omer, radijAllahu ‘anhu, dozvoli ulazak?

Ebu Sufjan bin Harb, kurejšijiski vojskovođa u njihovoj borbi protiv Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, pripadnik plemena Benu Abdiš-šems, porijeklom je pripadao najčasnijim arapskim porodicama. Suhejl bin ‘Amr najveći govornik među Arapima i Haris bin Hišam. Pored ove trojice stajali su Bilal bin Rebbah El-Habeši, radijAllahu ‘anhu, oslobođeni rob iz Abesinije, Suhejb er-Rumi, Selman el-Farisi, Abdullah bin Mesud, radijAllahu ‘anhum, mekanski pastir.

Svi su oni stajali pred Omerova, radijAllahu ‘anhu vrata, tražeći dozvolu za ulazak, koji je prednost davao onima za koje je smatrao da su bliži Allahu, dželle š’anuhu. Prvo je dozvolio onima koji su bili iz skupine desetorice kojima je obećan Džennet, zatim onima koji su bili učesnici Bitke na Bedru itd…

Kada je ova skupina zakucala na vrata, Omerov, radijAllahu ‘anhu, pomoćnik upitao je: “Ko je pred vratima?” Ebu Sufjan, radijAllahu ‘anhu, reče: “Obavijesti vladara pravovjernih da smo mi ovdje.” Pomoćnik upita: “A ko ste vi?” Kada su mu spomenuli svoja imena, on se vrati do Omera, radijAllahu ‘anhu, i obavjesti ga o tome. Omer, radijAllahu ‘anhu, reče: “Neka prvi uđe Bilal bin Rebbah, radijAllahu ‘anhu” Nakon njega dozvolio je Suhejbu er-Rumiju, radijAllahu ‘anhu, da uđe. Nakon njega Selmanu el-Farisiju, radijAllahu ‘anhu, a nakon njega Abdullahu bin Mesudu, radijAllahu ‘anhu. Nakon što su svi oni ušli, Ebu Sufjan bin Harb, radijAllahu ‘anhu, koji se zbog ljutnje zacrvenio u licu, reče: “Tako mi Allaha, dželle š’anuhu, osim Kojeg drugog boga nema, nisam pretpostavljao da će Omer, radijAllahu ‘anhu, pustiti da ovoliko dugo čekam i da će dozvoliti ovima da uđu prije mene.”

Zbog čega je ovo rekao? Zbog toga što on nije još bio prestao vrijednovati ljude onako kako su vrijednovani u doba džahilijeta, njegovim umom još uvijek su kolali običaji i razmišljanja iz toga vremena. A Omerovi, radijAllahu ‘anhu, kriteriji su bili uveliko različiti, zasnivali su se na mjerilu Kur’ana i Sunneta.

Suhejl bin ‘Amr, radijAllahu ‘anhu, rođak i prijatelj Ebu Sufjana, radijAllahu ‘anhu, a bio je veoma razborit, reče: “Ebu Sufjane, ne brine me mnogo stajanje pred vratima Omera, radijAllahu ‘anhu, i čekanje njegove dozvole za ulazak. Plašim se da na Sudnjem danu oni uđu u Džennet a da mi ostanemo napolju, jer su i oni kao i mi pozivani u islam, oni su se odmah odazvali a mi smo oklijevali, oni su priznali a mi smo negirali, oni su požurili da ga prihvate a mi smo dugo nakon njih to učinili.”