Pokajanje nakon učinjenog grijeha slično je pijenju lijeka nakon pojave bolesti. A koliko ima bolesti koje na kraju čovjeku zapravo donesu zdravlje?!

-Nekada posrtaj donese uspjeh a i bolesti znaju tijelo izliječiti

– Da nije određen grijeh, čovjeka bi uništilo samodivljenje!

– Grijeh koji čovjeka učini poniznim, Allahu je draži od pokornosti koja na kraju odvede u grijeh!

– Svijeća Allahove pomoći zasvijetlit će u svijećnjaku poniznosti.

– Čovjek doista ne oplemenjuje svoju dušu onoliko koliko je može poniziti, ne diže je onoliko koliko je može baciti u nizine, ne daje joj odmora koliko je može umoriti, upravo kao što pjesnik kaže: << Zamorit ću svoju dušu ili ću se odmoriti>>

Poniženje duše biva kad se ona čisti. Čovjek ne zasićuje svoju dušu onoliko koliko je može izgladnjeti, ne osigurava je onoliko koliko je može zastrašiti, ne dovodi je u blizinu Gospodara Svevišnjega koliko je od Njega može udaljiti i ne oživljava je koliko je može umrtviti! U pjesmi stoji:
«Nakon smrti duše počinju da žive, Ko želi živjeti neka onda umre>>

– Piće je strasti slatko, ali se njime lahko davi!

– Kad vrabac vidi zrno na zubima zamke, lahko se odriče slasti jela!

– O zapleteni u mrežu strasti, brzo se odlučuješ na nove korake, eto poderao si mrežu!

– Odredbe sudbine ispunit će se neminovno, zato pribjegni primirju!

– Allahu pripada vlast nebesa i Zemlje. Od tebe u zajam traži samo jedno zrno, a ti si Mu ga uskratio. On je stvorio sedam mora, od tebe traži samo jednu suzu, no tvoje su oči ostale suhe!

– Bezobzirno i slobodno gledanje u srce urezuje sliku viđenoga. Srce je, ustvari, kao Kaba, a Onaj Kome se treba robovati ne dopušta da oko Kabe budu poredani kipovi i kumiri.

– Dunjalučki užici poput su crnila koje je prevladalo u tijelu, a džennetske hurije čude se čovjeku kako je prihvatio lošiji izbor. Međutim, vihor strasti kad puhne u oči razuma, nabaca pijeska, i slika Pravog puta izgubi se.

– Slavljen neka je Allah Uzvišeni! Džennet se kao djevojka okitio za prosce, pa se oni nadmeću u visini mehra. Gospodar se Moćni preko Svojih lijepih imena i savršenih atributa predstavio onima koji su Ga zavoljeli, pa oni :žurno rade za dan susreta, međutim, ti si zauzet dunjalučkom lešinom!

– Spoznaja je sag na koji staje samo Allahu bliski rob, a ljubav je pjesma koju pjeva samo zaljubljeni željan društva voljenoga!

– Ljubav je izvor u pustinji do kojeg nema puta, zbog toga malo ko s izvora pije!

– Zaljubljenik se povlači u osamu da bi se predao voljenome; o njemu mislio i njega spominjao, baš kao što dijete žuri majci ili riba vodi!
<<Udaljim se od šatora u osamu – sam, Da o tebi, u samoći, srcu pričam – znaj>>
– Pobožnjak neće pronaći odmora osim u hladu drveta Tuba, a zaljubljenik se neće smiriti osim u danu povišice (el-mezid).

– Predaj se Allahu Uzvišenom u životu, On će uz tebe biti poslije smrti!

– Čovječe, zar predaješ svoj život za grijeh i okretanje od Allaha Uzvišenog?! Doista sebi nanosiš veću štetu nego što ti je nanose neprijatelji!
«Ne mogu dušmani neukom štete nanjeti koliko može on sam sebi.>>
– Visoka ambicija jeste pripremati se za susret s Voljenim i poraditi mnoge stvari prije samog susreta. Ko tako postupi, onda se može radovati kad ugleda kraj svoga puta: ” . . . a pripremite šta i za duše svoje. I bojte se Allaha i znajte da ćete pred Njega stati. A ti obraduj prave vjernike! ”

– Tako mi Allaha Svemoćnoga, neprijatelj tc neće napasti dok te ne napusti Zaštitnik. I nemoj misliti da te šejtan savladao! Ne, nego se Zaštitnik od tebe okrenuo!