rsz_wallpaper__(38)Uzvišeni Allah kaže: “Vjernici koji se ne bore – osim onih koji su za borbu nesposobni – nisu jednaki onima koji se na Allahovu putu bore imecima svojim i životima svojim. One koji se budu borili, ulažući imetke svoje i živote svoje, Allah će odlikovati čitavim stepenom nad onima koji se ne budu borili, i On svima obećava lijepu nagradu. Allah će borcima, a ne onima koji se ne bore, dati veliku nagradu, počasti od Sebe i oprost , milost. – Allah prašta i samilostan je.” 

Ibn Džerir prenosi od Ibn Hišama ibn Hassana, i od Džeble b. Atije, da je Ibn Muhajriz rekao:”One koji se budu borili, ulažući imetke svoje i živote svoje. Allah će odlikovati nad onima koji se ne budu borili velikom nagradom, to jest deredžama Svojim. Riječ je o sedamdeset deredža, a između dvije deredže je razdaljina koju konj plemenite rase može preći za sedamdeset godina.”

Ibn el-Mubarek!” kaže: “Obavijestio nas je Seleme h. Nubejt, od Dahhaka, koji o riječima Uzvišenog: ‘Oni će zaslužiti deredže kod svoga Gospodara’ kaže: ‘Neke su deredže bolje od drugih. Onaj koji bude imao višu deredžu, moći će vidjeti one sa nižom. Oni koji opet budu imali niže deredže, neće moći vidjeti one sa višim, to jest, neće znati niti vidjeti da ih je iko od ljudi nadmašio.'”

Razmisli o Allahovim riječima iz kojih se razaznaje da će ljudi biti odlikovani različitim deredžama. U prvom slučaju On je one koji se bore imecima svojim i životima svojim odlikovao jednim stepenom nad onima koji se ne bore, ali imaju opravdanje za to. U drugom je slučaju odlikovao one koji se bore imecima svojim i životima svojim nad onima koji se ne bore, niti imaju opravdanje za to. Uzvišeni, također, kaže: “Zar se onaj koji je Allahovu naklonost zaslužio može porediti s onim koji je Allahovu srdžbu navukao i čije će prebivalište biti Džehennem? – A užasno je to boravište!”

I kaže Uzvišeni: “Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im učvršćuju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju, oni koji molitvu obavljaju i dio od onoga što im Mi dajemo udjeljuju. Oni su, zbilja, pravi vjernici – njih počasti, i oprost, i obilje plemenito kod Gospodara njihova čekaju.” 

U dva sahiha zabilježena je i predaja Malika, od Safvana b. Selima, Ata’ a b. Jesara i Ebu Seida el-Hudrije, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: “Stanovnici Dženneta viđat će stanovnike njegovih viših odaja kao što vide sjajnu zvijezdu kako nestaje s istoka ili zapada na horizontu, jer jedni, su odlikovani u odnosu na druge.” Prisutni rekoše: “Allahov Poslaniče! Jesu li te gornje odaje deredže koje mogu dostići jedino vjerovjesnici?” Poslanik reče: “Ne samo oni. Tako mi Onoga u Čijoj je moći moj život, to mogu i drugi, koji povjerovaše u Allaha i smatraše istinom ono sa čime su dolazili poslanici.”

Dvije su koristi koje se mogu razaznati iz spomenutih riječi. Prva je korist to što je ta deredža daleko od očiju, i neće je moći svako ni vidjeti. Druga je korist sastoji se u tome da dženetske deredže, iako su neke više u odnosu na druge, ne stoje tačno jedna iznad druge i ne umanjuju osjećaj ugode stanovnicima niže deredže. Mogle bi se uporediti sa terasastim baščama koje su raspoređene od vrha brda do njegova podnožja. A Allah najbolje zna.

U sahihima je, također, i hadis Sehla b. Sa’da u kojem stoji daje Allahov Poslanik. sallallahu alejhi we sellem, rekao:

“Stanovnici Dženneta će viđati stanovnike njegovih viših odaja kao što vi vidite zvijezdu na nebu.”

Imami-Ahmed veli: “Kazivao nam je Furat i obavijestio me je Fulejh, od Hillala, tj. od Ibn Alija, Ataa i od Ebu Hurejre, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao:

‘Stanovnici Dženneta će se, sigurno, međusobno viđati, kao što se vi međusobno viđate, ili kao što viđate sjajnu zvijezdu kako nestaje s istoka ili zapada, ili se tek pojavljuje na horizontu, jer jedni su odlikovani u odnosu na druge.’ Prisutni rekoše: ‘Allahov Poslaniče! Jesu li te gornje odaje deredže koje mogu dostići jedino vjerovjesnici?’ On odgovori: ‘Ne samo oni. Tako mi Onoga u Čijoj je moći moj život, to mogu i drugi, koji povjerovaše u Allaha i smatraše istinom ono sa čime su dolazili poslanici.'”

Ibn el-Mubarek prenosi od Fulejha b. Selmana, Hilala ibn Alija i Ebu Hurejre, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: “Stanovnici Dženneta će se, sigurno, međusobno viđati u svojim odajama, kao što se viđa zvijezda su istoka sa onom na zapadnom dijelu horizonta, jer jedni su odlikovani u odnosu na druge.” Prisutni rekoše: “Allahov Poslaniče! Jesu li te gornje odaje deredže koje mogu dostići jedino vjerovjesnici?” Poslanik odgovori: “Ne samo oni. Tako mi Onoga u Čijoj je moći moj život, to će moći i drugi, koji povjerovaše u Allaha i smatraše istinom ono sa čime su dolazili poslanici.’” Ovaj hadis ispunjava uvjete Buharijina Sahiha.
U Musnedu je je zabilježen hadis Ebu Seida el-Hudrije u kojem stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao:

“Oni koji se međusobno vole, njihove će odaje u Džennetu blistati poput zvijezde koja se rađa na istoku ili zapadu. Za njih će pitati: ‘Ko su ovi?’ Reći će im se: ‘To su oni koji su se medusobno voljeli u ime Allaha.’”

U istom Musnedu zabilježen je još jedan hadis Ebu Seida el-Hudrije, u kojem stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: “Džennet ima stotinu deredža. Kad bi se stanovnici svih svjetova sabrali u samo jednu, bilo bi im široko.”
U Musnedu je, također, i drugi hadis istog prenosioca, u kojem stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi we sellem, rekao:

“Onome ko na ovom svijetu bude učio Kur ‘an, kad uđe u Džennet reći će se: ‘Uči, i penji se.’ Tako će on učiti, i za svaki ajet zaslužit će po jednu deredžu, sve dok ne prouči posljednji ajet.”

Ovaj hadis jasno ukazuje da u Džennetu ima mnogo više od stotinu deredža. Već smo spomenuli hadis kojeg bilježi Buharija od Ebu Hurejre: “Džennet ima stotinu deredža, a između svake od njih prostor je kao između neba i zemlje. Njega je Allah pripremio za one koji se bore na Njegovom putu. Kad budete Allaha molili, zamolite Ga da vam dodijeli Firdevs. To je sredina Dženneta i njegov najuzvišeniji dio. Iznad njega nalazi se Arš Milostivog, i odatle izviru dženetske rijeke.”

Ovaj hadis znači da su pomenutih stotinu deredža samo jedan dio od deredža Dženneta. Ili, može značiti da ih nema više od stotinu, ali da svaka deredža u sebi sadrži po jednu nižu deredžu. Na ovo prvo značenje upućuje hadis Zejda b. Eslema, od Ataa b. Jesara i Muaza b. Džebela, koji kaže da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, kako kaže: “Ko bude klanjao ovih pet namaza, postio mjesec ramazan, Allah će mu uistinu oprostiti, svejedno bio on muhadžir ili ostao u mjestu gdje ga je majka rodila.’ Rekoh: ‘Allahov Poslaniče! Šta misliš da odem i da to ljudima razglasim?’ Poslanik odgovori: ‘Nemoj, pusti neka ljudi rade to što rade. U Džennetu ima stotinu deredža, a između svake od njih prostor je kao Između nebesa i zemlje. Najviša deredža u Džennetu je Firdevs, u nad njom je Arš. To je središte Dženneta, a ispod njega izviru dženetske rijeke. Kad Allaha budete moliti, tražite da budete počašćeni Firdevsom.’” Ovako ga Tirmizija bilježi.

Ova predaja se, također, prenosi od Ata’a i od Ubade b. Samita, daj je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao:

“Džennet ima stotinu deredža.” Zatim se u ovoj predaji spominje otprilike isto kao u hadisu koji prenosi Muaz. Postoji i predaja Ata’a, od Ebu Hurejre, da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi we sellem, rekao: “U Džennetu ima stotinu deredža, a između svake je razdaljina od stotinu godina.”

Tirmizija veli da je ovaj hadis hasen garib.
Postoji i merfu predaja Ebu Seida, u kojoj stoji daje Vjerovjesnik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: “U Džennetu ima stotinu deredža. Kada bi se svi svjetovi sabrali u jednu od njih, bila bi im dovoljna.”
Prenosi ga i Ahmed, bez riječiji fi (u), kako smo ranije vidjeli.

U ovim predajama negdje se spominje fi (u), a negdje ne. Ako se spominje, (U Džennetu ima stotinu deredža), to znači da je ovaj broj, stotina, samo jedan dio dženetskih deredža. Ako se ne spominje (Džennet ima stotinu deredža), to znači da ovaj broj predstavlja velike, osnovne deredže, koje u sebi obuhvataju manje deredže. A Allah najbolje zna.

Također, ne postoji kontradikcija u određivanju razdaljine između deredža, svejedno da li je riječ o stotinu ili pet stotina, jer nekom je potrebno više, a nekom manje vremena da je pređe. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi we sellem, ovaj je broj spomenuo kao relativnu kategoriju, približno ga odredio, da bi ljudi lakše razumjeli.

Hadis Zejdab. Hibbana na to upućuje: “Kazivao nam je Abdurrahman b. Šurejh, kazivao mi je Ebu Hani’ et-Tudžibi, čuo sam Ebu alija et-Tudžbija i Ebu Se’ida el-Hudrija, koji kaže da je čuo kako je Allahov poslanik sallallahu alejhi we sellem, rekao:

“’Stotinu je deredža u Džennetu, a između dvije njegove deredže je prostor kao između neba i zemlje.’”

“Vodič ka Džennetu”
Ibn Kajjim el-Dževzi.