7017alsh3erEl-Izz ibn Abdusselam spada među najpoznatije ličnosti 7. stoljeća po hidžri. Bio je islamski učenjak temeljitog znanja u mnogim disciplinama, kao što je fikh i hadis. Također je bio i vješt pisac, o čemu svjedoči jako mnogo njegovih vrijednih knjiga. Međutim, ovo nisu jedini razlozi koji su presudno utjecali na ljubav i poštivanje ljudi prema šejhu. U prvom redu  ljubav naroda je zalužio svojom požrtvovanošću za njih, zatim dostavljanjem islamskog znanja, zaslugom  za ukidanje novotarija i praznovjerja, savjetovanjem vladara, te učešćem u džihadu na Allahovom putu i borbi protiv nepravde i tiranije.

 Istaknuta genijalnost još u djetinstvu

     Abdul-Aziz ibn Abdusselam, poznat kao El-Izz, rođen je u Damasku 577. godine po hidžri (1181). Mladost je proveo u Damasku stičući znanje. U njegovom vremenu u Damasku je postojala mogućnost  prisustvovanja dersovima na brojnim mjestima, kako u džamijama, tako i u školama. El-Izz je u početku malo zaostajao u znanju za svojim kolegama, međutim, vrlo brzo je uspio nadoknaditi propušteno znanje, tako što je uložio veliki trud i volju, učeći sa oduševljenjem sve lekcije. Njegova inteligencija i duboki rezon su mu pomogli da uspješno savlada teške predmete kao što su: fikh, tefsir i nauka o Kur´anu, nauka o hadisu, arapski jezik, književnost, gramatika i retorika.

Kada je završio studij, počeo je držati predavanja u svojoj kući, u džamijama Damaska i školama. Mladi učitelj je imao veliki broj učenika koji su ga naprosto voljeli zbog njegovog temeljitog znanja, vladanja temama, davanju prednosti pojašnjenju lekcija i smislu za humor kojim je spominjući anegdote tokom predavanja olakšavao težinu lekcija i sprječavao dosadu studenata. Zbog ovakvog načina rada mnogi studenti su rado dolazili na njegove časove, pa bi tako još intenzivnije zavoljeli šejha i njegova izlaganja.

Predavač u džamiji “Beni Umejje” u Damasku

El-Izz ibn Abdusselam je bio izvanredan predavač, koji je utjecao na svoje slušaoce svojim iskrenim emocijama, temeljitim znanjem, ugodnim načinom izlaganja i jasnim stavovima.

Ove sposobnosti su bile presudne za dobijanje pozicije hatiba “Beni Umejje” džamije u Damasku. Njegove hutbe su bile odlične. Ljudi su preko tih hutbi mogli mnogo naučiti o vjerskim pitanjima koja su ih posebno interesovala, kao i svakodnevnim životnim problemima kako da ih riješe ili kako da se nose sa njima. El-Izz ibn Abdusselam je bio poznat po svojoj postojanosti i pribranosti  kada bi ugledao neku pogrešku ili nepravdu, posebno u pitanjima koja su se odnosila na zajednicu muslimana u kojoj je on živio. Kada bi saznao za neke neregularnosti i prijestupe, razmatrao bi cijelu sitaciju postavljajući je pred islamsko gledište. Ovakve postavke su mu često priređivale probleme, međutim, to mu je bilo svejedno, sve dok je svjesno i savjesno obavljao islamsku dužnost.

Jednom prilikom, tokom hutbe, nagovijestio je fetvu kojom se zabranjuje prodaja oružja krstaškim vojnicima koji su držali  zaposjednutim određena područja Šama. Ovaj stav je argumentirao obznanivši da krstaši upravo to oružje koriste u borbi protiv muslimana. Saznao je također da je Es-Salih Ismail, sultan Damaska, dozvolio nekim krstaškim vitezima da ulaze u Damask i da kupuju oružje od muslimanskih trgovaca.
Ova šejhova hutba je glasno odjeknula među narodom, pa su počeli da joj se dive i prepričavaju, osim Sultana i njegove svite. Sultan mu je, ljut zbog utjecaja fetve na narod,  ukinuo pravo predavanja i naredio je da ga zatvore u tamnicu. Međutim, ubrzo potom je naredio da ga puste na slobodu, plašeći se srdžbe naroda i njihove revolucije. Ipak, za svaku sigurnost, izdao je pravno obavezujući sporazum da El-Izz ne smije napuštati vlastiti dom.

  Odlazak Šejha u Kairo

El-Izz ibn Abdusselam je bio jako deprimiran zbog izolacije koja mu je bila namutnuta, kao i zbog zabrane da drži vjerska predavanja i izdaje fetve. Smatrao je da se vrijednost čovjeka ogleda u njegovim sposobnostima da drugima pomaže i da je upravo njegova vrijednost u komuniciranju sa ljudima kako bi im mogao držati predavanja, hutbe i izdavati fetve. Zbog te nemogućnosti, odlučio je da se preseli u Kairo. Odlučno i ponosno je odbio da uputi izvinjenje Sultanu kojim bi dobio njegovu naklonost i oprost.

Šejh je došao u Kairo 639. godine po hidžri (1241). Sultan Egipta Es-Salih Ejjub ga je srdačno primio. Sultan ga je također odmah zamolio da počne držati hutbe u džamiji Amr ibn El-´As. Imenovao ga je za glavnog kadiju i nadzornog organa šure, kako bi oživio napuštene egipatske džamije. Njegova zadaća bi otprilike odgovarala današnjoj zadaći ministra za vakuf i islamska pitanja.

Cijenjeni šejh je pristao da bude kadija kako bi mogao zastupati pravo ljudi i štiti ih od ugnjetača i vlastodržaca. Šejh je saznao da su većina prinčeva kojima je As-Salih Ejjub vjerovao još uvijek memluci – robovi. Šejh je bio stanovišta da nije ispravno da ti prinčevi učestvuju u upravljanju zemljom sve dok ne budu oslobođeni. Hrabri šejh se nije ustručavao da istupi i hrabro kaže svoje mišljenje. Zabranio im je bavljenje trgovinom, kao i ostale djelatnosti koje su bile dozvoljene samo slobodnim ljudima, ali ne i robovima. Time su interesi prinčeva bili oštećeni, a među njih je potpadao i zamjenik sultana.

Prinčevi su pokušali da pregovaraju sa El-Izzom ibn Abdusselamom, kako bi ga ubijedili da povuče fetvu kojom se dozvoljava da oni (prinčevi) budu prodavani i da se zarada stavi u bejtul-mal – državnu kasu. Šejh je naravno odbio njihov zahtjev. Pošto je prinčevima iz redova neoslobođenih memluka – robova, ovakva fetva predstavljala otežavajuću okolnost, odbili su pokoriti se šejhovoj fetvi  te su cijelu zakompliciranu situaciju iznijeli pred sultana Es-Saliha Ejjuba. Sultan je zamolio šejha da povuče svoje mišljenje, međutim, šejh je to striktno odbio. Sultan je potom razgovarao sa šejhom strožije i ljuće te je šejh napustio skup s namjerom da odustane od pozicije kadije.

    Aukcija za otkup prinčeva

Kada se proširila vijest o tome da je šejh odustao od pozicije kadije i da želi napustiti Kairo, ljudi su se okupili i počeli ga slijediti moleći ga da se vrati i da ih ne napušta. Istovremeno je i Sultan uvidio grešku koju je napravio te je lično požurio da sustigne šejha i da mu saopšti da može  tražiti šta god zaželi. Sultan ga je uspio ubijediti pod uslovom da se prinčevi moraju otkupiti.

To je bila jedna jako dirljiva i zadivljujuća situacija. El- Izz ibn Abdusselam je počeo prodavati prinčeve jednog za drugim tražeći što više novca za njih. Sultan lično je platio za prinčeve od svog vlasitog novca, kojeg je šejh potom dao u bejtul-mal. Ovaj nesvakidašnji događaj je bio razlog da šejha El-Izz ibn Abdusselama nazovu “Prodavač kraljeva”.

Prvo prinčevi plaćaju porez

Šejh je ostao u Kairu sve do 657. godine po hidžri (1258) kada je Sultan Sejfuddin Kutuz došao na vlast. Tokom njegove vladavine Tatari su poslali svoje glasnike da traže bezuvjetnu kapitualciju. Surovi Tatari su stajali pred samim vratima Egipta, nakon što su pokorili cijeli istočni dio hilafeta. Sultan Egipta je odbio njihov zahtjev te je insistirao na odbrani i borbi. El-Izz ibn Abdusselam je bio uz sultana, zastupajući isto mišljenje te je odlučno ustao da mobiliše narod kako bi mogli stupiti u oružane borbe.

U ovoj nepredvidivoj sutuaciji sultanu je bio potreban novac kojim bi platio pripreme za bitku. Pokušao je da narodu uvede nove poreze, međutim, El-Izz ibn Abdusselam je odbio ovu odluku rekavši sultanu: “Prije nego što narodu uvedeš nove poreze, ti i prinčevi morate sav vaš novac iz bejtul-mala dati muslimanima. Ukoliko iznos novca ne bude dovoljan, onda im uvedi nove poreze.”

Sultan je prihvatio šejhovo mišljenje i prema njemu djelovao. Muslimani su marširali naprijed prema Tatarima kako bi se susreli s njima na bojnom polju. Tu su i pobijedili u poznatoj bici “Ajn Džalut”.

    Šejh i njegova naučna postignuća

El-Izz ibn Abdusselam je bio svestrani učenjak koji je izdavao fetve, držao hutbe, radio kao kadija i podučavao druge. Napisao je mnoge knjige na temu: tefsira Kur´ana, nauke o hadisu, fikha, usulu-fikha, sire. Među njegove najpoznatije knjige spadaju: “El-Fevaid fi Ihtisar El-Makasid” i “Nihajet El-ihtisar”. Obje knjige obrađuju stavove pravne škole Imama Šafije. Napisao je i skraćene zbirke: “Sahih Muslim”, “Bidajet Es-Sul fi tafdil Er-Resul” i skraćeni tefsir Kur´ana.

Karakter El-Izz ibn Abdusselama

El-Izz ibn Abdusselam je bio pravi i istinski učenjak koji je znao da se funkcija učenjaka ne ograničava samo na držanje predavanja i hutbi, kao ni samo na podučavanje studenata. On je u pravom smislu riječi bio reformator koji je upućivao ljude na ispravno i njihove greške korigirao, pa čak kada bi bile počinjene od strane prinčeva ili sultana. S obzirom da je posjedovao jaku volju i da je njegova duša bila ispunjena ljubavlju prema Allahu, u njoj nije bilo mjesta za strah prema sultanu ili bilo kojem vlastodršcu. Nije se bojao nikoga osim Allaha ,subhanehu we te’ala, a onaj koji se samo Allaha boji tog poštuju i cijene svi ljudi.

Šejh je živio u želji da popravi stanje ljudi, zbog čega je zauzeo posebno mjesto u njihovim srcima, jer on je volio njih, a oni su voljeli njega.

    Šejhova smrt

Cijenjeni šejh je živio 83 godine služeći islamu, ispravljajući greške svojim jezikom i svojim perom. Borio se brotiv krstaša, sve do 10. džumadel-ula 660. godine po hidžri (1261) kada je preselio na bolji svijet. Neka se Allah smiluje cijenjenom šejhu, osvajaču ljudskih srca i uvede ga u džennetske ljepote.

Izvor: islamweb.net
Prevod:  Tim Muslimanka.net