Bismillah, Elhamdulillah, we-s-salatu we-s-selamu ‘ala Resulillah, we ‘ala alihi we sahbihi edžme’in…
بسم الله الرحمن الرحيم

Odgovor onima koji tvrde da nije kufr da se klanja šeri’atski namaz iza kafira, niti da je kufr da kafiri učestvuju u zajedničkom ‘ibadetu muslimana.

Mi muslimani vjerujemo da onaj koji obavlja šeri’atski (suštinski-stvarni) namaz iza imama kafira, da je on s time počinio kufr, zato što je on tog kafira uzeo za velijja. To znači da je imamet vilajet, a vilajet je prijateljstvo, pa onaj koji klanja šeri’atski namaz iza kafira je njemu dao vilajet. Imam u jezičkom smislu je vođa i uzor, a u šeri’atskom smislu je Imam vođa i uzor u ‘ibadetu. Sama ta definicija Imama bi trebala biti svakome ko ima i malo pameti dovoljna da bi znao da onaj koji klanja šeri’atski namaz iza kafira čini kufr. Kako je moguće uzeti kafira za vođu i uzor u ‘ibadetu, a da to ne bude kufr?! Nažalost postoji danas ljudi koji se pripisuju ‘tevhidu’ na našem govornom području, koji tvrde da nije kufr klanjati šeri’atski namaz iza kafira.

Također vjerujemo da onaj koji dozvoljava da mušrici UČESTVUJU u zajedničkim ‘ibadetima muslimana, (a koji su naređeni SAMO muslimanima da ih obave u saffu sa muslimanima), čini kufr. I ne pravimo razliku između onoga koji dozvoljava da muslimani učestvuju u ‘ibadetima u vjeri kafira i onoga koji dozvoljava da kafiri učestvuju u zajedničkim ‘ibadetima i vjeri muslimana. Jedan i drugi su za nas kafiri u Allaha subhaneh i vjernici u taguta.

Elhamduli-Allah, mi muslimani pravimo razliku između toga, da nam kafiri (pri)POMOGNU u ‘ibadetima i našoj vjeri (npr. kafirovo donošenje i posipanje vode za abdest muslimana ili nošenje sluge kafira slijepa muslimana u mesdžid), i toga da oni učestvuju u našim zajedničkim ‘ibadetima u vjeri. Prva stvar za nas nije kufr, a druga jeste kufr.

Nažalost postoje danas ljudi koji se pripisuju ‘tevhidu’ na našem govornom području koji tvrde da nema razlike između ove dvije stvari. Pa kažu: “Kafir kada učestvuje u zajedničkom ‘ibadetu muslimana, je ista stvar kao kada kafir pomaže u ‘ibadetu“. Pa vidiš tu zalutalu skupinu, koja se pripisuje ‘tevhidu’, da dozvoljava mušricima da učestvuju u njihovim zajedničkim ‘ibadetima tj. namazu u džema’atu.

Imamet je u suštini vilajet, i taj vilajet ne pripada nikome osim muslimanima

Dokaz iz Allahove knjige:

وَإِذِ ابْتَلَى إِبْرَاهِيمَ رَبُّهُ بِكَلِمَاتٍ فَأَتَمَّهُنَّ قَالَ إِنِّي جَاعِلُكَ لِلنَّاسِ إِمَامًا قَالَ وَمِنْ ذُرِّيَّتِي قَالَ لا يَنَالُ عَهْدِي الظَّالِمِينَ (١٢٤)

“A kada je iskušao Ibrahima njegov Gospodar sa riječima, pa ih je obavio (ispunio), Reče; ”Doista, Ja Sam te učinio ljudima predvodnikom (imamom).” Reče (Ibrahim); ”A od potomaka mojih?” Reče; ”Neće zaslužiti (postići) Moje obećanje zalimi (nepravednici velikog kufra tj. mušrici).” (Prijevod značenja Sure El-Bekara, 124.)

U ovom ajetu nam Allah subhaneh objašnjava da je imamet vilajet i da taj vilajet ne pripada zulumćarima, tj. mušricima.

Kaže Imam et-Taberi rahimehu-Allah u tefsiru tog ajeta: značenje Njegovih Riječi dželle š’anuhu: ”Doista, Ja Sam te učinio ljudima predvodnikom (imamom)”, pa je rekao Allah: O Ibrahime, zaista sam ja učinitelj tebe imamom, za kojim se povodi i koji se slijedi. Kraj govora Imama et-Taberija rahimehu-Allah

Kaže Imam et-Taberi rahimehu/Allah u tefsiru tog ajeta: riječ o tumačenju Njegovih Riječi teala: rekao je (Allah): ”Neće zaslužiti (postići) Moje obećanje zalimi (nepravednici velikog kufra tj. mušrici)”, ovo je obavještenje od Allaha dželle thenehu da zulumćar ne može biti Imam za kojim se povodi… i nije učinio da bude na stepenu Njegovih evlija (prijatelja) putem počašćivanja s imametom, jer imamet pripada samo Njegovim evlija’ i koji su pokorni Njemu, mimo Njegovih neprijatelja i kafira u Njega. Kraj govora Imama et-Taberija rahimehu-Allah.

Rekao je Imam Kurtubi rahimehu-Allah u tefsiru tog ajeta: rekao je ibnu Huvejz Mindad: “Niko ko je zulumćar ne može biti Vjerovijesnik, niti Halifa, niti Hakim, niti Muftija, niti Imam u Namazu”. Kraj govora imam Kurtubija rahimehu-Allah.

Elhamduli-Allah, ovo je ono što je jasno u Allahovoj knjizi, tj. da je imamet vilajet koji pripada SAMO muslimanima, i da se u taj imamet ubraja Vjerovijesništvo i Hilafet i Hakimijet i Muftiluk i Imamet u namazu.

Znači:
• Onaj koji slijedi nekog lažnog Vjerovijesnika je kafir.
• Onaj koji da Šeri’atsku prisegu kafiru na Hilafet je kafir.
• Onaj koji traži Šeri’atsku presudu od kafira je kafir.
• Onaj koji traži Šeri’atsku fetvu od kafira je kafir.
• Onaj koji klanja Šeri’atski namaz propisan muslimanima iza kafira je kafir.

Ima puno govora uleme koja nam objašnjava da je imamet vilajet i da taj vilajet pripada samo muslimanima, i da se taj vilajet imameta ni u kom slučaju ne smije dati kafiru. Zbog skučenosti vremena nećemo navesti mnogobrojne govore islamskih učenjaka da ne bi oduljili. Dovoljan nam je taj ajet od Allaha subhaneh i tefsir imama et-Taberija koji nam objašnjava da je imamet vilajet. Ali bi željeli navesti još jedan vrlo lijep govor imama Es-Serahsijja po pitanju imameta.

Rekao je Es-Serahsijj: Osnova je da je mekan (mjesto, položaj, stepen, čast, važnost) imameta nasljedstvo od Vjerovijesnika salla Allahu ‘alejhi ve sellem, a on je zaista bio prvi koji je pristupio ‘imametu, pa će se dati prednost u ‘imametu onome ko najviše liči na Njega (Poslanika salla-Allahu ‘alejhi ve sellem), pa se iz te važnosti (‘imameta) izvlači propis hilafeta. Nakon što je Poslanik salla-Allahu ‘alejhi ve sellem naredio Ebu Bekru da predvodi namaz ljudima, rekli su Ashabi nakon njegove (‘alejhisselam) smrti: “Zaista je on (‘alejhi-s-selam) izabrao Ebu Bekra (radijaAllahu ‘anhu) kada je u pitanju vaš din (tj. biranje Ebu Bekra za vašeg ‘imama u namazu), pa on ima najviše prednosti kada je u pitanju i vaš dunjaluk, jer se zaista za ovaj polažaj bira onaj koji je najbolji među ljudima.”

Zanimljivo je još spomenuti da ulema taguta bolje razumije ovu mes’elu nego oni koji se pripisuju ‘tevhidu’ i tvrde da je njihov da’ija ”obnovitelj tevhida”.

Rekla je stalna komisija za fetve: “Imamet u namazu je od najvećih vilajeta” (16682.).

Pa subhanAllah kod uleme taguta je to od najvećih vilajeta, a kod onih koji se pripisuju ‘tevhidu’ samo obična stvar koju je zabranjeno dati kafiru, pa onaj koji bi njega tj. imamet u namazu dao kafiru bio bi samo griješnik a ne kafir.

Nastavlja se in ša’e Allah…